JAKO je zanimljivo da su se civilne udruge odlučile pobuniti protiv toga što vlada nije otkrila svoje stavove oko pregovora s EU tek nakon što se otkrila tema koja ih jako zanima. Pregovori s EU nisu nova stvar, no NGO-ovci su o njima šutjeli sve dok nije objavljeno kako je vlada tražila izuzeće od PDV-a samo za vjerske zajednice.
Što je 15 udruga koje je poslalo otvoreno pismo čekalo do sada? Zar se oni, kao korektiv vlasti, nisu ranije mogli raspitati o pregovaračkim stajalištima? Gdje je dosad bio Transparency International Hrvatska? Zar nitko iz te cijenjene organizacije, kojoj je transparentnost u samom naslovu, nije mogao okrenuti nekoliko telefonskih brojeva i priupitati kakva su vladina pregovaračka stajališta? Što je s GONG-om? Iscrpljuje li se njegova djelatnost u praćenju izbora i sudjelovanjem u Vijeću HRT-a?
U silnoj brizi za javnost i transparentnost državnog djelovanja nazire se glavni argument. Kako kaže otvoreno pismo, vlada je Nacionalnom strategijom stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva iz 2006. obećala stvoriti poticajne uvjete za sve organizacije civilnog društva, a sada se saznaje kako je trajno izuzeće od poreznih izdataka zatražila, teške li muke, samo za vjerske organizacije.
Zašto samo vjerske organizacije, pitaju se naši NGO-ovci, zašto ne i za druge? Pod tim misle "zašto ne i za nas?". 30 000 raznih udruga u državi, a svi moraju čekati na objavu novinskog članka e da bi shvatili kako im nešto smrdi sa zatajivanjem pregovaračkih pozicija s EU? Točnije, 15 udruga čeka od listopada 2005. bez da ijednom postavi pitanje o transparentnosti pregovora i aktivira se tek nakon što iz novina saznaje kako vlada zakida njih, a dijeli Crkvi. Odnosno, da bi upozorili javnost kako vlada "skrivanjem pregovaračkih stajališta izaziva sumnju vode li se pregovori u interesu svih građana".
Kako da čovjek onda ima povjerenja u te udruge? Šostar plaća striptizetu, B.a.b.e. ga šalju na dežurstvo na telefonu. Čobanković u tri ujutro lupa po poker automatu, predsjednik TIH izjavljuje kako u tome ne vidi ništa sporno.
Zapravo, u zadnjih nekoliko godina teško da postoji neki cilj koji može ujediniti neprofitne udruge, ukoliko se ne radi o njihovim vlastitim interesima. Zadnja velika buka koju su NGO-ovci digli bila je kad je Jadranka Cigelj provela ilegalnu obavještajnu provjeru - NGO-ovaca. Naravno, nikad se stvar ne predstavlja kao obrana vlastitih interesa, uvijek se radi o obrani javnosti od moćne i neumoljive ruke korumpirane vlasti. Vlasti s kojom naše nevladine udruge moraju surađivati, jer mnogima od njih upravo o vlasti ovisi egzistencija.
Pa se ponekad prešuti pokoja transgresija, ali ako vlast odluči NGO-ovima uskratiti dio kolača, vrijeme je za podići bunu. No, ne budimo preoštri, život profesionalnog aktivista je težak. I zaista nije pošteno dati porezno olakšanje Crkvi, a ne njima... Oprostite, zaista je neetično od vlade davati porezne olakšice jednoj grupi neprofitnih organizacija, a drugima to uskratiti. To nam automatski budi sumnju u transparentnost djelovanja te Vlade. Na svu sreću, imamo nevladine organizacije koje su nas upozorile na to.
Jovan Dragišić