Zakonom bi se odredilo da sve informacije kojima raspolažu ili koje kontroliraju tijela državne vlasti moraju biti dostupne svim zainteresiranima, što se ne odnosi samo na medije već i na sve građane i pravne osobe.
Osim informacija koje su već temeljem zakona proglašene državnom, vojnom, službenom, profesionalnom ili poslovnom tajnom i nisu dostupne javnosti, u sedam točka određeni su izuzeci od obveze na davanje informacija. Ti izuzeci odnose se na slučajeve kada bi davanje informacija ugrozilo prava drugih.
Zahtjev za informacijom trebao bi biti ispunjen u pravilu istog ili slijedećeg dana ako je upućen neposredno, primjerice telefonom, a najkasnije za osam dana, što je krajnji rok i za zahtjeve prispjele poštom. Iznimno, rok za odgovor mogao bi se produljiti do 15 dana ako državno tijelo mora tražiti informaciju izvan svog sjedišta ili ako se traži više odgovora.
Prema prijedlogu nevladinih udruga, zbog uskraćivanja prava na informaciju, oštećena strana bi se mogla žaliti višem upravnom tijelu, a potom pokrenuti i upravni spor. Za postupanje po žalbi i tužbi predviđa se hitnost i kratki rokovi.
Državno tijelo koje je neopravdano uskratilo informaciju snosilo bi i kaznenu odgovornost, a moglo bi biti i novčano kažnjeno od 5 do 50 tisuća kuna. Za službenu osobu predviđena je kazna od tisuću do 10 tisuća kuna.
Donošenjem zakona o dostupnosti informacija Hrvatska bi ušla u društvo 80 zemalja koje su u posljednjih pet godina donijele takav zakon. Po tvrdnjama predstavnika nevladinih udruga, predstavnici vlasti podržali su inicijativu 17 udruga za donošenje zakona.