Foto: Hina
NIJEDNA razvijena zemlja ove godine nije primila toliko zahtjeva za azil koliko Njemačka. Iako se polovica zahtjeva odbija posljedice su rijetko vidljive, a za to postoji više razlga, piše Deutsche Welle.
Jedna od najvećih zapreka pri izvršavanju deportiranja je činjenica što 80 posto tražitelja azila u Njemačku stiže bez ikakvih ili s krivotvorenim dokumentima. To se odnosi prije svega na izbjeglice koje dolaze iz zemalja u kojima se ne ratuje ili iz zemalja u kojima im ne prijeti politički ili drugi progon. Iz očišta takvih izbjeglica je to maskiranje stvarnog identiteta razumljivo, a krivotvoreni dokumenti su, navode humanitarne organizacije, temelj bijega jer za te ljude inače ne postoji gotovo nikakav legalan način dolaska u Njemačku. No, nije moguće provesti deportiranje čak i nakon odbijenog zahtjeva za azil bez osobnih isprava. Čak i kad se otkrije iz koje zemlje dolaze, mnoge zemlje se protive primiti natrag svoje državljane.
Nestanci prije deportacije
Njemačke službe sve donedavno su obavještavale o terminu deportacije pa se često događalo da službenici koji su deportaciju provodili na adresama imigranata ne pronalaze nikoga. Upravo zbog toga je taj zakon promijenjen pa sad više nema obavijesti o deportacijama. Jedno vrijeme je pred deportaciju prakticiran pritvor, ali to je ukinuto odlukom Europskog suda za ljudska prava.
Pravne prepreke
Naravno, osobama koje trebaju biti deportirane na raspolaganju stoji sva sila pravnih lijekova kojima se legalno, uz pomoć žalbi, oduži boravak u Njemačkoj. bog bolesti ili raznih terapija se može isposlovati odgoda termina za protjerivanje i ipak dobiti boravišni status tzv. "Duldung" (trpljenje). U praksi u mnogim slučajevima dolazi do lančanih "Duldunga". Postoji čak i mogućnost dobivanja crkvenog azila.
Birokracija
Ogroman broj izbjeglica koje su lani stigle u Njemačku treba netko "provuči" kroz sustav, a to, jer je takva birokracija, ide jako sporo. Jedno vrijeme više od 600.000 zahtjeva čekalo je na obradu, a sama obrada zahtjeva za azil traje mjesecima.
Psihološka barijera
Nije lako nekoga protjerati, a to političari dobro znaju. Često se tu radi o obiteljima s malom djecom pa nitko ne želi preuzeti tu tešku zadaću. Ipak, u posljednje vrijeme, pod pritiskom sve većeg broja izbjeglica koji svakodnevno pristižu i dalje, ta psihološka barijera se pomalo gubi. Osim toga, protjerivanje olakšava i ubrzava proglašavanje Kosova, Albanije i Crne Gore "sigurnim zemljama podrijetla" u koje se sada može vratiti ljude. Također se raspravlja o tome treba li i druge zemlje, poput Maroka i Alžira, proglasiti sigurnim zemljama podrijetla.