NAKON što je u Južnoj Dakoti i Montani završio proces američkih stranačkih izbora, demokratski senator i predsjednički kandidat Barack Obama je proglasio pobjedu.
Iako je u Južnoj Dakoti pobijedila Hillary Clinton, karitzmatski senator iz Illinoisa je i sa 44 posto glasova osvojio dovoljan broj delegata iz te države da prijeđe "magični plafon" od 2118 delegata, odnosno većinu koja mu garantira predsjedničku nominaciju na konvenciji u Denveru. Obamina pobjeda u Montani sa 55 posto glasova je, pak, predstavljala čisto simbolički kraj međusobnog nadmetanja među dvoje vodećih kandidata.
Obama je svoju pobjedu obilježio govorom u St. Paulu u Minnesoti, odnosno u istoj dvorani u kojoj će republikanci imati konvenciju u rujnu. Pred tisućama oduševljenih pristaša je nahvalio Hillary Clinton, opisao je kao izvrsnog kandidata "koji je postigao mnogo" te - prema mišljenju većine komentatora - pružio maslinovu grančicu i bivšoj Prvoj dami i njenim pristašama. Obama je, nasuprot toga, bio daleko kritičniji prema republikanskom kandidatu Johnu McCainu koga je optužio da se bori za "treći Bushov mandat".
John McCain je, pak, prije objavljivanja rezultata iz Južne Dakote održao govor u New Orleansu gdje je također hvalio Hillary Clinton, što i ne iznenađuje s obzirom da bi mu jedino njeno biračko tijelo - siromašni neobrazovani bijelci - moglo donijeti pobjedu u studenome. U svom je govoru, koga je opisao kao "pravi početak izborne kampanje", također istakao vlastite razlike s Bushom, ali i kritizirao Obamu zbog pogrešne procjene situacije u Iraku.
Hillary Clinton je, pak, održala govor u New Yorku. Prije samog početka ju je šef njenog izbornog stožera - usprkos svim prethodnim najavama o odustajanju i nuđenju potpredsjedničke kandidature Obami - opisao kao buduću predsjednicu SAD. U samom govoru je Hillary Clinton prkosno istakla kako je u stranačkim izborima osvojila "više glasova nego ijedan kandidat u povijesti" (pri čemu se ubrajaju glasovi sa spornih preliminarnih izbora u Michiganu, gdje Obama uopće nije bio na glasačkim listićima).
O raspoloženju među njenim pristašama najbolje govore skandiranje "Denver, Denver" kojim je praćen njen govor. To sugerira mogućnost da bivša Prva dama ostane kandidat sve do kraja kolovoza kada bi se delegati trebali okupiti na konvenciji.
McAuliffe je, pak, BBC-jevim reporterima rekao da je Obamina prednost u delegatima po budućnost stranke i njene izborne izglede manje važna od Hillaryine prednosti u broju glasova.
Istovremeno komentatori u SAD špekuliraju o tome da bivša Prva dama sa svojim biračkim tijelom - sve više neprijateljski raspoloženim prema Obami - ucjenjuje demokratskog kandidata kako bi joj dao ne samo mjesto potpredsjednika, nego i izvršne ovlasti, odnosno vlast u budućoj administraciji.
Dio, pak, smatra kako se strategija Hillary Clinton temelji na dugoročnoj računici, odnosno torpediranju Obamine predsjedničke kampanje i pobjedi McCaina. To bi omogućilo da bivša Prva dama 2012. godine od strane pokajničke Demokratske stranke i medijskog establishmenta bude dočekana kao ovaj put uistinu neupitna spasiteljica svijeta.
D.A.