ŽUPAN Alojz Tomašević, požeško-slavonski župan optužen za obiteljsko nasilje nad suprugom, tvrdi da je nevin.
Rekao je to u razgovoru za N1 televiziju, u kojem je komentirao optužbe koje mu se stavljaju na teret.
Razgovor s Tomaševićem prenosimo u cijelosti (pitanja novinarke su napisana boldanim tekstom, a Tomaševićevi odgovori običnim tekstom).
Jeste li vi nasilnik?
Nisam. Nisam nasilnik. Ovo je moj prvi izlazak u javnost s ovakvim modelom razgovora. Tih 15 mjeseci je bilo vrlo bolno za mene. Proglašen sam optužen i osuđen od javnosti, a ja kažem da nisam nasilan čovjek.
Niste reagirali na iskaz vaše supruge, rekli ste samo da niste krivi. Zašto bi vaša supruga lagala?
Kad čovjek gleda samo iz jednog kuta može ići po logici stvari da je to baš tako. Proces je u tijeku. Dokazat ću da nisam kriv. Taj događaj od 2. listopada znamo samo ona i ja, nije bilo nikakvog ozljeđivanja. Teško je gledati jer imam osjećaj da se sudi mom životu. Koji je interes javnosti da se prenosila obiteljska svađa? Mi smo 37 godina u braku i svađa se rješava u svojoj kući.
A kad se dogodi nasilje?
Ja sam preživio napad medijski, dobio toliko obilježja da sam sebi postavljam pitanje je li to točno. Da je to zaista tako, ja bih se sam povukao.
Niste se razveli?
Nismo još.
Zašto laže vaša supruga?
Nastojao sam sačuvati obitelj i nisam govorio. Dokazat ću da nisam kriv, najveća žrtva su moja djeca i obitelj koja to sa mnom trpe. Ljubomora ili dio ljudi koji su je savjetovali, i moji politički protivnici koji su osjetili mogućnost da se obračunaju sa mnom i strankom i ponovno dođu u politički prostor. Možda je jedna od osoba koje su joj pomagale i ravnateljica škole, gdje moja supruga radi i čiji suprug je moj protukandidat.
Zašto se niste rastali? Kako vaša djeca gledaju na to?
Moja je supruga tri puta podnijela zahtjev za rastavu braka i tri puta ga povlačila.
Jesu li vaša djeca zauzela stav?
Ne postoji strana. I danas tvrdim da u situaciji u kojoj jesmo postoje dva puta: Ili živimo zajedno ili ne živimo zajedno. Nas vežu djeca i unučad. Nisam tražio od djece, spomenuo sam i da je ona njihova majka, a ja otac. Moja djeca su odrasli ljudi i oni imaju svoje obitelji i zato im je još i teže slušati i analizirati ovo što se događaj. Činjenica je da se nije dogodilo ništa.
Obitelj vam je razorena.
Bilo je strašno teško.
Jesu li vas ljudi nazivali nasilnikom?
Ne. Nijedna osoba mi nije grubu riječ rekla. Oni ljudi koji me poznaju rekli su mi: To je život, izdrži! Važan mi je moj posao, obitelj mi je najvažnija. Bilo je ponekad malo rezerve, ali nikad nisam doživio nikakvu neugodnost. Ja sam običan čovjek koji želi raditi svoj posao i živjeti svoj život.
Kako objašnjavate da je supruga navela da je imala ozljede i postoji medicinski zapis?
Postupak je u tijeku i neću komentirati. Postoji medicinski zapisnik, ozljede nisu konstatirane. Ona je poslije toga otišla sa školom u Italiju.
Vaš sin je imao nekoliko zanimljivih objava na Facebooku. Na YouTube je postavio video u kojemu kaže da ga je Bog pozvao da se kandidira za funkciju gradonačelnika?
Moj sin je malo više u vjeri, izvrsno poznaje Bibliju... Njegovi su stavovi da donese odluku o kandidaturi. Nije mi bilo lako prihvatiti da je protukandidat stranci kojoj sam pripadao, vrlo smo korektno surađivali. On nije prošao, korektno i časno se povukao, živi svoj život.
Kako vaši birači gledaju na ovaj obiteljski skandal?
Nisam doživio neugodnost. Valjda me ljudi poznaju. Imam i godina, možda bih bio i prije nasilnik. Bilo je pogleda, vidio sam nekad i u nečijim očima... Ali nije bilo ružnih riječi.
Kako komentirate na to da presumpcija nevinosti nije ovdje igrala ulogu? To će vas pratiti cijelu karijeru, to je sigurno.
Točno. Meni je nanesena velika šteta, i meni i mojoj obitelji. Dokazat ću da nisam nikakav nasilnik. Uvijek postoji ono čuveno ''ali''... Ja vjerujem da ću izdržati sve to i upravo kroz odnos prema ljudima dokazati da nisam takav kakav sam prikazan. Samo što nisam kamenovan.
Vaša supruga kaže da je pokušala obavijestiti vrh stranke. Vrlo su promptno reagirali, izbačeni ste.
Ovdje mogu i razumjeti predsjednika stranke. Kad bi on odgovarao na svaki mail, ne bi mogao raditi svoj posao. On nije socijalna ustanova. Mogu razumjeti i njegovu reakciju. Njegova je odluka takva, meni nije bilo lako.
Koliko dugo ste bili u stranci?
Od 1989. sam član HDZ-a. Ostao sam član stranke i kad se tražilo da se djelatne vojne osobe povuku.
Je li vas onda iznenadilo izbacivanje?
Očekivao sam to, bio je veliki pritisak i na predsjednika i na stranku.
Stranka je reagirala prije presude. Premijer je zatražio da odstupite. Jeste li razmišljali o tome?
Dobio sam 64 posto glasova. Teško je bilo sve to proživjeti. Neprospavanih noći, pritisaka, razgovora u obitelji... Dobio sam izbore, ovo se dogodilo par mjeseci nakon izbora i smatrao sam da imam obvezu prema glasačima da nastavim raditi na projektu koji smo zajednički pokrenuli. Mislim da sam dobro učinio što sam ostao. Nije bilo lako donijeti odluku. Da sam odstupio, možda bi hajka prestala.
Razmišljate li o novim izborima, hoćete li se ponovno kandidirati?
Do tada je više od dvije godine i moj osnovni plan je završiti ovaj mandat.
Kako gledate na svoju bivšu stranku? Nekih se članova dosta lako odrekla. Neki drugi su ostali. HDZ čisti redove ili ne? Možete li nam objasniti što se događa?
Ne bih komentirao što se događa u HDZ-u, nisam trenutno član stranke. Volio bih da se HDZ profilira i dobije i sljedeće izbore. Ne idem po modelu - zašto mene, a ne njega? Ja 15 mjeseci nosim svoj teret i nikad nisam promišljao da radim protiv drugog da bi meni bilo lakše. Ne bih to puno komentirao. Budućnost će pokazati, a možda se otvori put i za moj povratak.
Bili ste i u igri za kandidata za ministra obrane.
Moja županija još nikad nije imala ministra, imali smo najbolje rezultate, očekivalo se da netko od ministara bude iz županije. To je bio prijedlog moje izborne baze, razgovaralo se, izabran je ministar Krstičević i ja mu čestitam, odlično obavlja svoj dio posla. Ministar branitelja je postao Medved, i njemu sve čestitke, i on svoj posao radi izvrsno.
Sve ste ih spomenuli kao prijatelje, a kad je izbila ova priča van, jesu li vam se javili?
Kažu ljudi da je bogat onaj tko ima pet prijatelja. Mi smo 20-25 godina zajedno radili. Javilo mi se puno ljudi i ne bih nikoga imenovao. Bilo mi je drago kad me nazovu.
Bilo je i onih koji su vam okrenuli leđa?
To je normalno. Kad sam prvi put postao župan, neki su mi rekli da to meni ne treba. Mislim da uspješno radim i da to govore i rezultati i glasači.
Bili ste dragovoljac Domovinskog rata. Zašto politika?
Završio sam vojne škole, putovao. Cijena mog uspjeha je skupo plaćena. Smatrao sam da i odlaskom iz OS-a 2012. kad je SDP bio na vlasti mogu kroz svoja iskustva pomoći svojoj županiji da dobije bitku za gospodarstvo. Smatrao sam da je moj poziv, obveza i zadaća vratiti barem dio onoga što je u mene uloženo.
Je li s 50 godina čovjek star za mirovinu?
Mislim da s 50 godina čovjek nije star, osobito u HV-u i osobito general. Ponosan sam što sam dobrovoljac Domovinskog rata i na svoju besprijekornu vojnu karijeru i sve uspjehe koje smo postigli. Neki moji prijatelji su pokušali ostati, ja to nisam tražio, prihvatio sam. Smatram da sam mogao mnogo toga još dati OS-u.
Kažu da su bivši vojnici skloni agresiji kad ih se isprovocira? Jeste li i vi takvi?
Nemam agresije, ja sam čovjek tvrđeg stava. Možda je to i genetski, da ne odstupam od onog za što se zalažem. Nisam agresivac. Smatram da ostajem korektan, dosljedan i komunikativan čak i s političkim protivnicima.