PAPA Ivan Pavao II, koji se jučer, na opće iznenađenje pojavio na prozoru svoje bolničke sobe u klinici Agostino Gemelli, kako je danas izvijestio glasnogovornik Svete Stolice, Joaquin Navarro Valls, normalno uzima hranu i osjeća se svakim danom sve bolje. Papa je počeo s vježbama za rehabilitaciju disanja i glasa, dodao je Navarro Valls. Vijest je obradovala sve one koje prate razvoj posljednje krize zdravlja poglavara Katoličke crkve kojem je izvršena traheotomija jer mu se, po povratku gripe, dramatično bilo pogoršalo disanje.
Ove nedjelje, po prvi puta nakon 1978., kada je izabran, nije se čuo Papin glas tijekom tradicionalnog nedjeljnog Angelusa, molitve posvećene Blaženoj Djevici Mariji, kada Papa koristi priliku da bi se osvrnuo i na neke važne međunarodne događaje. Ivan Pavao II. je nekoliko puta učinio znak križa blagoslivljajući prisutne ispred bolnice i podigao je ruku prema vratu kako bi podsjetio okupljene i one koje su pratili televizijske prijenos da zbog svježe traheotomije ne može govoriti.
Iskusni vatikanolog i suradnik rimskog dnevnika La Repubblica, Marco Politi, otkriva da se Papa u svojoj odluci da ne abdicira oslanja i na tajni dokument kojeg je dobio početkom desetljeća. Naime, kao posljedica napredovanja Parkinsonove bolesti i drugih neuroloških tegoba, Papi se više puta dogodilo, kao u Budimpešti 1996., da je morao prekinuti svoje govore. To ga je natjeralo na promišljanje problematike oko moguće ostavke koja je predviđena u Zakoniku kanonskog prava (332, 2). Studija je povjerena kardinalu Vincenzu Fagiolu, jednom od, tada najboljih, poznavatelja kanonskog prava (crkvena legislativa). Odgovori i mišljenja koje je Fagiolo prikupio predani su Papi nedugo prije smrti tog kardinala koji je preminuo 22. rujna 2000. noseći sa sobom u grob tajne iz dokumenta.
Papina je namjera bila da sazna što bi se dogodilo u slučaju njegove ili ostavke nekog drugog pape, to jest je li ostavka uopće poželjna u vatikanskoj kuriji i kako bi se iz pravnog i dogmatskog aspekta riješio problem za buduća pokoljenja s obzirom na postojanje struje u kuriji koja smatra da bi se Papa, po automatizmu, trebao zahvaliti na službu, kao svaku drugi biskup, kad bi navršio 75. godina života.
Ivan Pavao II. je dobro znao da je papa Pavao VI. ozbiljno razmišljao o ostavci, shvaćajući da mu se život postepeno gasi, te da je zbog toga naredio da mu se pripremi poseban apartman u glasovitom benediktinskom samostanu Montecassino. Ali Pavao VI. nije abdicirao, već je neke funkcije delegirao svojim suradnicima. Prema Politiju, u tajnom izvještaju kardinal Fagiolo je Papi prenio da je samo prisiljavanje biskupa na ostavku kada navrši 75. godina (kako stoji u obnovljenom Zakoniku kanonskog prava (donesen 25. siječnja 1983.), sporno, jer takva se prisila ne može pravdati crkvenom doktrinom.
Fagiolo je zaključio da bi ostavka Pape bila opravdana samo u slučaju da poglavar Katoličke crkve izgubi mentalne sposobnosti za svoju službu, a zbog čega se vjeruje da je Ivan Pavao II. za slučaj kritične situacije u kojoj više ne bi mogao vladati, kuvertirao ostavku bez datuma, a koja se nalazi kod svoga osobnog tajnika ili u Državnom tajništvu iako se ne zna se tko će je otvoriti i obznaniti "urbi et orbi". Zato je pokojni kardinal napisao da, u načelu, Papa ne smije dati ostavku. Glavni mu je argument navodno bio da bi ostavka mogla prouzročiti veliku konfuziju između vjernika. Prisustvo pape koji vlada pored drugog koji je dao ostavku mogao bi, jer je to povijest već dokazala, dovesti čak i do raskola ili šizme. Sveta je Stolica, ne zaboravimo to, apsolutistička monarhija u kojoj Papa ima svu vlast koju dobiva od Boga kao nasljednika prvaka među apostolima, Svetog Petra.
U svakom slučaju, papinstvo Ivana Pavla II. ulazi u nepoznato područje. Dob, umne i fizičke sposobnosti Karola Wojtyle otvaraju ozbiljna pitanja koja se ne tiču same vjere, ali su jako važna da svakodnevno funkcioniranje Vatikana ili, bolje rečeno, Katoličke crkve kao institucije. Prvo je pitanje samo po sebi jasno ali ne i odgovor: što bi se dogodilo ili, što će se dogoditi, ako Papa izgubi potrebne, napose, umne mogućnosti za vladanjem Crkve?
Medicina, ako do toga dođe, može produžiti život poglavara Katoličke crkve, kako u situaciji polu-kome ili kome, tako i kada bi ušao u dugu agoniju ali nastavio disati bez pomoći aparata ili kada bi ostao bez funkcije mozga u vegetativnom životu a, razumije se, ne bi učinio, dok bi još bio pri svijesti, svjestan i slobodan čin ostavke od papinske službe.
Danas je teško zamisliti Vatikan bez Ivana Pavla II. da njime upravlja, to jest, Svetu Stolicu na, slikovito rečeno, automatskom pilotu. Papa Wojtyla je rekao, ne jedanput, da ne kani odstupiti, ne samo zato što je spreman "nositi Isusov križ do kraja", već i zbog toga što bi njegova ostavka jako uvjetovala izbor nasljednika, nešto što bi se obavilo puno lakše da je Ivan Pavao II. mrtav. Čini se da se Papa oslanja i na ekspertizu kardinala Fagiola.
Sada je problem: kako voditi Crkvu? Istina je, Papa je već delegirao neke funkcije Državnom tajniku kardinalu Angelu Sodanu, čovjeku broj 2 u vatikanskoj hijerarhiji, koji posjećuje Papu svaki dan u pratnji svoga zamjenika, svojevrsnog ministra unutarnjih poslova, Argentinca Leonarda Sandrija, kojeg viđamo kako čita za vrijeme molitve Angelusa umjesto Pape.
Postoji i drugo pitanje kojeg se neki boje: što ako Papi jednoga dana otkaže mozak i ako, slikovito rečeno, postane biljka, to jest ako srce nastavi raditi pomoću aparata? Tko će odlučiti kada će doći kraj i narediti isključenje aparata?
Je li i tu tajnu kardinal Fagiolo objasnio papi prije nego što je umro?
Drago Pilsel