Paul Krugman: Je li Kina još jedan epicentar krize globalne ekonomije?

POZNATI Nobelovac i ekonomist Paul Krugman u svojoj kolumni u New York Timesu pita se prijeti li Kini ekonomsko gospodarski raspad sistema. Kineski rast oslanja se na velikom porastu građevinskih poslova koje omogućavaju sve veće cijene nekretnina. To su klasični znakovi mjehura koji natiče sve više i samo što nije eksplodirao. Raste kreditiranje koje se ne odvija klasičnim putem banaka već kroz sivo bankarstvo, a ono pak ne podliježe pravilima vlade niti je poduprto vladinim jamstvima. Mjehur samo što nije eksplodirao, a to znači da su razlozi za strah od nove gospodarske i financijske krize sve realniji.

Krugman naglašava sličnost toga što se događa u Kini danas sa onim što se odvijalo u Japanu 1980-ih ili pak u Americi 2007. te ističe kako je teško zaključiti što se stvarno događa s obzirom na to da svi stručnjaci imaju različito mišljenje i da se statistikama vezanima uz Kinu ne može uvijek vjerovati. No, čak i službeni podaci su takvi da je vrijeme za uzbunu.

Iako je u Kini potrošnja kućanstava rasla posljednjih godina, ipak bitno zaostaje za ukupnim rastom. U ovom trenutku potrošnja u Kini iznosi 35 posto BDP-a što je pola od ukupne razine potrošnje u SAD-u, stoga se postavlja pitanje tko kupuje kineska dobra i usluge? Dio odgovora glasi - SAD. Kako je potrošnja opadala Kina se sve više oslanjala na izvozne viškove kako bi zadržala razinu proizvodnje. No, iz kineske perspektive jednako su važna investicijska ulaganja koja čine polovinu BDP-a. S obzirom na nisku potrošnju otvara se pitanje što je pokrenulo ulaganja u nekretnine? Odgovor je stalno rastući mjehur nekretnina. Udio ulaganja u nekretnine od godine 2000. povećalo se u BDP-u za dva puta što je polovica ukupnog porasta ulaganja.

Krugman smatra da je bankarski sustav Kine, baš kao i onaj u Americi prije nekoliko godina, puno ranjiviji nego što brojke to otkrivaju. Kreditiranje mjehura u Americi odvijalo se putem prestižnih Wall Street kompanija, dok se u Kini često vrši putem sive ekonomije, čak i zalagaonica. U svakom slučaju, kineski mjehur nekretnina samo što nije puknuo i važno je pitanje kako će se odraziti na kinesku ekonomiju i kako na ostatak svijet?

Situacija u Kini preslična je onoj u Americi 2007. a kad uzmemo u obzir i krizu, a možda i raspad eurozone, zadnje što globalnoj ekonomiji treba je još jedan epicentar krize.