LUCIJAN Carić hrvatski je kompjuterski stručnjak specijaliziran za informacijsku sigurnost.
Rođen je 1961. godine u Zagrebu. S kompjuterima se susreo sredinom sedamdesetih godina u legendarnom Multimedijskom centru iz kojeg je potekao velik broj hrvatskih informatičkih stručnjaka. Dvadeset godina bio je partner britanskog poduzeća Sophos. Od 2015. godine investitor je i partner u tvrtci DefenseCode specijaliziranoj za sigurnosnu analizu aplikacija i njihovog izvornog koda.
Niz godina bio je kolumnist časopisa Bug te gost komentator u mnogim drugim medijima. Poznat je po svojim otvorenim, često sarkastičnim i oštrim istupima. Što je možda manje poznato, autor je humorističnih pjesmica, a u zadnje vrijeme brojnih, ponekad urnebesnih satiričnih memeova.
Nedavno je bio u središtu interesa javnosti zbog odluke da odbije nominaciju za Zlatnu kunu.
Ovo je izbor njegovih omiljenih knjiga.
1984. – George Orwell
Ovoj knjizi dao sam blagu prednost pred Životinjskom farmom istog autora. Obje su briljantne, ali 1984. brutalno secira totalitarizam, očito inspirirana nazivno suprotstavljenim ideologijama fašizmom i komunizmom (zapravo staljinizmom). Te ideologije u pokušaju stvaranja nekakvih svojih utopija zapravo kreiraju distopije, gazeći sve koji po čudnim i nikad jasnim kriterijima čak imalo odudaraju od općeprihvaćenog narativa – odnosno dogmi. Orwell nije doživio vidjeti puni „sjaj“ Istočne Njemačke u kojoj je praktično opredmećena 1984., niti još gore sustave poput Kine u vrijeme Maove Kulturne revolucije ili psihopatske strahovlade Crvenih Kmera u Kambodži.
No ni demokratska društva nisu imuna od anomalija koje Orwell opisuje, a te se anomalije danas – paradoksalno – često u njih ugrađuju ili čak proglašavaju općim demokratskim standardima. Bio sam puno mlađi kad sam prvi put čitao ovu knjigu i tada sam je cijenio puno manje futurološkom nego što se na kraju pokazala. Danas obrasce ponašanja kao da serijski vade iz Orwellove knjige, kako Trump sa svojom alternativnom istinom i kulturom laži, tako i Europska unija s nakaradnom politikom fact-checkinga, proskribirane istine i kulture nezamjeranja – često i onda kada bi elementarna čovječnost nalagala oštro zamjeranje.
Proces – Franz Kafka
Mislim da ovdje možemo biti ponosni, jer smo u našem društvu, pogotovo pravosuđu i javnoj upravi, vrlo uspješno implementirali brojne odrednice Kafkinog romana apsurda. Totalitarna društva, kao i društva nejakih demokratskih standarda, osobito teže preregulaciji i produkciji besmislenih propisa te vječnom traženju krivaca za sve i svašta. A krivci su svi, i krivi su unaprijed – jer je sustav tako složen da njegovi „korisnici“ nikad i nikako ne mogu biti u pravu. Pored toga, sustav je nesposoban priznati pogrešku, već pogreške pokapa novim i novim pogreškama, novim i novim apsurdima. U isto vrijeme, u njegovoj biti prožima ga korupcija, nesposobnost, podobnost, ortakluk, nepotizam, strančarenje, što su prije orijentalne tradicije nego austrougarske koje Kafka kritički opisuje.
Oklopni bataljon – Josef Škvorecký
Ovo je bila omiljena knjiga mog prijatelja Branka Špoljarića Barneyja o kojoj je često znao pričati i iz nje izvlačiti pojedine zgode pa sam ju i sam pročitao. Tko je bio u JNA, ili bilo kakvoj vojsci, sve mu je jasno – doživio je Oklopni bataljon. Fascinantna je ta priprema za ljuti boj protiv mrskih dušmana u kojoj postoji cijela plejada zapravo karikaturalnih likova, a vječna priprema završava općom nespremnosti i trajnim kamufliranjem kaosa, nerada, nesposobnosti i paljenja ogromnih sredstava na vatri borbe za sigurnost domovine. Vrlo slično opisano je u ranije izdanoj Kvaki 22 Josepha Hellera.
Kao anegdota, služio sam JNA u Kumanovu 1988., bio sam vezist u izviđačima. Mi smo, prema planu, u slučaju uzbune trebali biti prva jedinica koja iz garnizona izlazi u akciju, a rok je bio dva sata. Kad smo dobili takvu „ozbiljnu“ uzbunu, probudili su nas pred zoru, a iz kasarne smo izašli tek predvečer. Vozači su bili umorni i neispavani jer su prethodnu noć bili dežurni (što baš i nije bilo po pravilima) pa su neki odbili voziti jer su odgovorni za opremu i ljude, vozila su bila neispravna, neki mitraljezi ugrađeni u borbena vozila nisu radili, radio-stanice nisu radile, baterije se nisu dale napuniti, itd.
Fahrenheit 451 – Ray Bradbury
Još jedno distopijsko djelo u kojem se društvo bori protiv znanja, obrazovanja, a zapravo najviše – protiv slobode misli i govora. Ima određena anegdotska crta u mojoj ljubavi prema ovoj knjizi jer zapravo malo čitam knjige, pogotovo u usporedbi s mojom suprugom koja čita gotovo knjigu tjedno i s prijateljicama već dugo godina ima književni klub. Ne mogu to objasniti, jer nemam nikakvog problema u apsorpciji informacija, pogotovo putem slike i zvuka, a nije mi nikakav problem čitati stručnu literaturu koja je često deblja i nerazumljivija od mnogih romana. U osnovnoj školi imao sam problema s čitanjem, pogotovo čitanjem teksta naglas. Tako da se to donekle odrazilo i na moje učenje i studiranje pa nisam uvijek briljirao. Išao sam na tečaj brzog čitanja i „slikanje“ teksta mi dobro ide, nemam problema s pisanjem, što je valjda očito. U svoje vrijeme jako sam volio stripove, pogotovo Alana Forda i Princa Valijanta, i obožavao sam čitati poeziju, tako da nikako nisam za zatiranje knjiga, pogotovo ne znanja, a najmanje slobodne misli i izražavanja istih. Suprotno orwellijanskim parolama znanje je zaista moć. General George Armstrong Custer (nedavno mu je bio rođendan) znan je i kao majstor PR-a i samopromocije, no bio je pametan i hrabar čovjek. Pripisuju mu da je rekao – radije bih bio dobro obrazovan i nemao novca nego imao bogatstvo i bio neznalica.
The Cuckoo's Egg: Tracking a Spy Through the Maze of Computer Espionage – Clifford Stoll
Ovo djelo, koliko znam, nije prevedeno na hrvatski. O knjizi mi je pričao moj prijatelj Boris Debić pa sam ju kupio. Knjiga, za razliku od svih ostalih koje sam naveo, nije fikcija već je opis stvarnih događaja iz 1986. godine kada je Clifford Stoll, tada sistem-administrator u Lawrence Berkley National Laboratory, otkrio upad u njihov kompjuterski sustav, počeo ga istraživati i pronašao cijelu razgranatu mrežu dubokog napada usmjerenog na američki obrambeni sustav. Iza napada bio je Markus Hess, Nijemac, kojeg je KGB regrutirao za svoje ciljeve. Knjiga je umnogome pisana povijest informacijske sigurnosti i kompjuterske forenzike. Da su Cliffa Stola više čitali i razumjeli, pogotovo informatičari, ali nikako i samo informatičari – možda bi danas slika informacijske sigurnosti bila bolja. Ovo je kultna knjiga, poput gotovo deset godina starijeg Takedowna u kojem Tsutomu Shimomura opisuje hvatanje legendarnog američkog hakera Kevina Mitnicka. Spoiler alert – sve što je u svom životu učinio Mitnick, u opsegu i tehnološki, razrijeđena je kamilica prema onome što je samo u ovom jednom opisanom incidentu učinio Markus Hess.