SABINA GLASOVAC je SDP-ova saborska zastupnica. Rođena je 20. svibnja 1978. u Našicama.
Završila je Filozofski fakultet u Zadru te je po struci profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti.
Rado se odazvala našem pozivu da čitateljima Indexa preporuči svojih pet omiljenih knjiga.
Igor Mandić - Sebi pod kožu
Moj otac je veliki zaljubljenik u Igora Mandića tako da sam mu rado poklanjala njegove knjige, koje bih mu onda potajice "ukrala" i pročitala u jednom dahu, mahom za vrijeme božićnih praznika koje bih provodila kod roditelja u Slavoniji. Uoči Božića 2018. godine gospodin Mandić je u Zagrebu predstavljao svoj posljednji uradak Predsmrtni dnevnik, a ja sam strpljivo čekala u redu ne bih li tatu ovoga puta obradovala novom knjigom, ovoga puta s posvetom. Iako je i Predsmrtni dnevnik zaista sjajna knjiga, moram izabrati samo jedno autorovo djelo pa će to biti Sebi pod kožu. Volim način na koji Igor Mandić razmišlja, kao i način na koji piše. Volim njegov stil bez zadrške, ponekad okrutan, bolan, ali toliko ljudski, dubok i nimalo površan. Ovaj autobiografski roman je teško prepričati, ali način na koji je Mandić ušao u ovom romanu "sebi pod kožu" u najbolnije odaje svoga bića i duše, podijelivši s nama najbolnije trenutke svoga života, strašne obiteljske tragedije - gubitak kćeri jedinice - nešto je što zaslužuje ne samo spomen, nego respekt.
Philipp Blom - Vrtoglave godine
Preporuka za sve koji su zainteresirani osjetiti atmosferu u Europi na prijelazu između dva stoljeća, odnosno uoči izbijanja Prvog svjetskog rata, koji će, kao što je poznato, umnogome odrediti političku kartu Europe i svijeta. Osim opisa političke atmosfere, knjiga traži i korijene najvažnijih fenomena današnjice: od naglog napretka tehnologije, gospodarskih i društvenih promjena koje tehnološki napredak nosi sa sobom, do feminizma, demografskih i imigrantskih pitanja i sl. Zanimljivo napisano, dobro istraženo, za sve koje zanima to zanimljivo razdoblje europske povijesti i dobar postreh za promišljanje o razlozima ponavljanja povijesti.
Miroslav Krleža - Na rubu pameti
Iako sam uvijek voljela književnost, moram priznati da me u srednjoj školi sama pomisao na Miroslava Krležu dovodila do ludila jer mi je tada bio dalek, kompliciran i težak. No, zbog toga smo se kasnije "sprijateljili", pa čak i "zavoljeli". Barem ja njega. I kao nekoj staroj ljubavi, uvijek mu se rado vraćam. Njegova djela zauzimaju posebno mjesto u mojoj mikro kućnoj biblioteci. O Na rubu pameti ne treba zaista trošiti previše riječi. Treba ju čitati, opetovano. Jer nas uvijek iznova podsjeća koliko su ljudske slabosti najveći neprijatelji nas samih, ali i društva u cjelini. Vječna borba pojedinca i sustava u kojoj ishod baš i nije uvijek neizvjestan, ali i ismijavanje ljudske gluposti (individualne i kolektivne), svih njezinih lica i naličja upakirano u virtuozni jezični mozaik, nešto je što se rijetko viđa. Jedan je Krleža.
Aldous Huxley - Brave New World
Sjajna, ali istovremeno zastrašujuća satira tog nekog divnog, novog svijeta budućnosti u kojemu su naizgled sve čovjekove potrebe zadovoljene, nezadovoljstvo je čovjeku stran pojam, a društvo uz pomoć tehnologije te programirane sreće i užitka funkcionira perfektno. Mislim da ni sam Huxley danas, skoro 100 godina poslije, ne bi vjerovao koliko će njegov "znanstveno-fantastični" roman postati roman realiteta, a njegova slika Londona 2540. godine tako brzo postati slika svijeta oko nas. U svakom slučaju, poučno i upozoravajuće štivo. Ubijanje individualizma, bijeg od stvarnosti i problema kroz uživanje u drogama i tjelesnim užicima te prepuštanje tehnologiji da upravlja našim životima nije put ka istinskoj sreći, nego tek njezin privid. Knjiga iz mojih studentskih dana.
Clarisa Pinkola Estes - Žene koje trče s vukovima
Iako se knjiga često prezentira kao knjiga o samosvjesnoj, modernoj, divljoj, moćnoj ženi koja čuči u svakoj od nas i treba ju tek probuditi i osnažiti, ona to baš i nije. Ona ne nudi rješenja, nego otvara put, daje okvir za promišljanje i samoanalizu. Korak po korak, ulazi u slojevite psihoprofile žene, zorno prikazujući strahove s kojima se sve suočavamo, raskorake i moguće premosnice između onoga što se od nas očekuje i što bismo zaista željele, upozorava na štetnost potiskivanja svoje intuicije i emocije, opasnost od zatomljavanja i gušenja sebe... Pobijediti strahove, hrabro ući u sebe, upoznati sebe, prihvatiti sebe i živjeti sebe ključ je samoostvarenja i života u miru sa samom sobom – poruka je ove knjige. U svakom slučaju, knjiga koju bih preporučila svakoj ženi, a poklonila svakoj prijateljici. Da joj se nađe blizu pri ruci, kad zagusti :-) Nikad ne znaš...