CRKVA u Hrvata miješa se u izbore. I što je još novo? Vijest bi bila da se Crkva NE miješa u izbore, ali do toga ćemo se još načekati. Crkva se godinama miješa u izbore, u politiku, pravosuđe, gospodarstvo, intimu i privatni život, u stvari koje s njom nemaju veze, pa zbog čega se toliko uzbuđujemo što se miješa u izbore. I čemu toliko čuđenje što sotonizira neke stranke, uglavnom lijevog centra, kao da to nije činila proteklih godina.
Novost je u tome što je crkveni vrh pozvao svećenike da izbace stranačku propagandu iz crkvenih prostorija. Taj posao preuzeli su sami biskupi. Hrvatska biskupska konferencija uputila je izbornu poruku građanima, koju su mediji slobodno preveli kao 10 zapovijedi Crkve za izbore. Možda se zapovijed nekome čini kao preteška riječ, ali na toj razini Crkva komunicira s vjernicima. Biskupi daju naputke, očekujući od ljudi da ih slijede. Kao što očekuju da slijede i poruke iz propovijedi, jer biskupi ipak posreduju Božju poruku vjernicima. Dakle, Crkva se opet miješa u politiku, samo sada treba otkriti za koga navija.
Stranke su već protumačile poruke kako im odgovara. Iz SDP-a se bune jer smatraju da se njih najviše napada, pogotovo po pitanju vjeronauka u školama. Liberali mudro spominju samo apel biskupa biračima da izađu na izbore. HDZ poručje da biskupi imaju pravo reći svoje mišljenje, a pogodite tko je jedini javno poručio da se "samo oni mogu prepoznati u poruci biskupa"? Hrvatska stranka prava. Nisu ni toliko ludi: kažu da su upravo neradne nedjelje, zaštita vrijednosti Domovinskog rata i pitanje pobačaja teme oko kojih oni grade kampanju i svoj politički imidž.
A gdje je tu HDZ? Gdje se oni uklapaju u poruku biskupa? U onaj dio gdje bi se trebali "suprotstavljati drogi i ovisnosti"? Pa u njihovoj kampanji sudjeluje pjevač koji je dolazio u dodir s drogom, da ne kažemo da je imao problema s njom. Spada li HDZ u onaj dio gdje biskupi spominju neradnu nedjelju? HDZ je imao četiri godine vremena da zabrani rad nedjeljom, ali nije imao hrabrosti. Birajući između pritiska Crkve i krupnog kapitala, popustio je onom drugom. Kvragu, bliža je ukidanju rada nedjeljom bila Račanova koalicija. I gdje se još HDZ nalazi u toj poruci? U dijelu gdje se poziva na opće dobro? Forsira se liberalni kapitalizam, životni standard u znatnom je padu, kao i indeks korupcije. U poglavlju o zaštiti dostojanstva branitelja? Broj njihovih suicida i dalje je zabrinjavajući. Ili možda u poglavlju o zaštiti istine o Domovinskom ratu? Pa HDZ je uhitio Gotovinu, opskrbio Haag dokazima i digao ruke od postupka protiv "vukovarske trojke" oficira JNA. Jesu li biskupi zadovoljni HDZ-ovom politikom?
Pa koga onda Crkva podržava? Možda onu političku desnicu koja se danas na političkoj sceni mjeri u promilima. Možda Pašalićevu stranku Jedino Hrvatska koja je oblijepila zemlju plakatima u kojima velike stranke naziva izdajnicima. Pravaši su na njezinu tragu, ali njihova retorika, ispeglani imidž i ideološko vrludanje u potrazi za mrvicom vlasti, ne zadovoljava crkvene apetite. Uglavnom, Crkva je u bitnom raskoraku s političkom realnošću. HDZ za kojeg bi ona navijala više ne ispunjava ključne kriterije. Ivo Sanader znao se sukobiti s crkvenim vrhom, naročito tijekom potrage za Gotovinom, a probleme su radili i neki njegovi ministri, poput Ane Lovrin koja je u Zadru otežavala povrat crkvene imovine. Dakle, dok se HDZ pomaknuo prema centru, Crkva se dodatno nagnula udesno.
Hrvatsko društvo oslobodilo se dobrim dijelom nacionalističog stiska, splasnula je histerija u vezi manjina i Domovinskog rata, a samo Crkva uporno vraća sat unatrag, negdje čak i na početak devedesetih. Za koga onda navijaju hrvatski biskupi? To je doista teško reći i na to pitanje mogu odgovoriti jedino sami vjernici. Njih ima i u strankama koje se ne uklapaju u nazadnjački svjetonazor Crkva u Hrvata, ali crkvenom vrhu oduvijek je bila mrska pomisao na odvajanje Crkve i države. Iako u Hrvatskoj raste više crkava nego škola, biskupi bi radije ušli u vrtić, škole, državne ustanove i političke institucije. Prostor djelovanja nikad im nije bio širi, a oni nikad nisu bili nezasitniji. A pohlepa je, trebalo bi ih podsjetiti, jedan od sedam smrtnih grijeha.
Tomislav Klauški