OVIH kasnih svibanjskih dana vožnja Splitom jedinstvena je mješavina adrenalinskog sporta, enigmatike i brutalne nadrimedicinske tehnike izbacivanja kamenca iz bubrega metodom bjesomučnog treskanja.
Nadležni i nenadležni, građevinari i cestari u proljeću očito vide idealno doba kad se na prometnice i uz njihove rubove dovozi mehanizacija svih dimenzija i oblika pa ona veselo cijuče, brunda i zuji dok brojni Splićani i sve brojniji gosti zaobilaze prepreke s oznakama radova i raznovrsne barikade, gube živce pred privremenim semaforima i zastojima na mjestima gdje ih ne bi trebalo biti.
Video koji prati ovaj tekst snimljen je jučer popodne i jutros te prikazuje uzbudljivu vožnju Žnjanom gdje je graditelj hotela prigodno, predsezonski, zauzeo čitavu cestu pa se zaobilazi preko makadama, zatim prekrasno panoramsko struganje preko ostataka asfalta na uskoj, jednosmjernoj takozvanoj prometnici iznad Žnjana, gdje vozači osobnih auta prolaze kroz jedinstveni izazov mimoilaska s kamionima, a nudimo i uvid u proljetno okopavanje kolnika na ulazu u Split, u Ulici Domovinskog rata, na Sućidru, Putu Supavla te, naravno, u Hercegovačkoj ulici gdje se mjesecima vozi jednom trakom zbog nevidljivih radova.
Video i tekst detalj su urbanog splitskog kaosa, nereda u gradu u kojem se može što se hoće i hoće što se može. A zašto se i ne bi moglo i htjelo kad nema nikog koga bi bilo briga?