Ritualno samoubojstvo grada Splita

Ritualno samoubojstvo grada Splita
Foto: Index/Pixsell/Miranda Cikotic

PUNA dva dana prije nego što su uspaničeni Splićani na Uskrsni ponedjeljak pozivali policiju jer su im se od grupe turista na bezbrižnom izletu uz rijeku Žrnovnicu pričinili migranti, Splitom su se orile ustaške pjesme. Ne krikovi koje domovinska industrija povijesnog revizionizma pokušava pretvoriti u stare hrvatske pozdrave, nego prave, koljačke pjesme, s "crncima" Francetića Jure i Neretvom koja odnosi mnogo Srba, dopirale su sunčanog subotnjeg jutra, a kako čujemo i u petak, iz prostorija Kluba navijača Hajduka, odmah pored Starog placa.

Svi su čuli, nitko nije nazvao policiju

Momcima koji su to urlali može se osporiti štošta, od elementarnog poznavanja povijesti do zdravog razuma, jer zašto bi pribrana osoba izgovarala stihove o koljačima i likvidiranju Srba, ali jedno je neupitno – nisu bili tihi. Neosporno je i da su se glasali pored otvorenih prozora, pa i da je oko prostorija Kluba navijača bilo dosta ljudi: od gostiju u obližnjim kafićima do prolaznika. Ali baš nitko, kako tvrde iz splitske policije, nije okrenuo njihov broj da bi prijavio organizirani i vrlo glasni ustašluk u centru Splita, grada koji je ustaški režim prodao Italiji. Ili, ako hoćete, grada koji živi od stranaca, a umirao je zbog ustaša.

Ne može se urlačima predbaciti ni manjak upornosti. U istom su tonu nastavili koji sat kasnije na utakmici Hajduka i Rijeke na Poljudu. Tamo, u masi od 14.752 ljudi, prema službenim podacima, zborno se klicalo Rijeci, šugavoj jer je "puna Srba" koje se, u nastavku pjesmice, rimuje s vrbama. Trajalo je to, vele svjedoci, više desetaka minuta.

Objašnjenje je vrlo jednostavno

Hajdemo umanjiti broj budala i pretpostaviti da je svega njih stotinu na Poljudu glasno i jasno mrzilo Rijeku zbog toga što, prema domaćoj nacističkoj predaji, ima Srba više nego što je dopušteno, a kako znamo, nema dovoljno male količine Srba koja ovdašnjim nacistima nije prevelika. Što je s ostalih 14.652 gledatelja? Kako je moguće da baš nitko u toj masi novinara oduševljenih atmosferom, znanstvenika, bivših nogometaša, fotoreportera... nije zatražio policijsku intervenciju? Napisao članak? Zašto policija, prisutna na stadionu, nije reagirala?

Vrlo jednostavno. Pravni poredak, sa svim propisima, ali i, još važnije, načinom njihove primjene, pravnom praksom, nije sastavljen od zauvijek zadanih načela, nego je uvijek i samo izraz vrijednosti vladajuće klase. Nekad je, primjerice, bilo u redu držati roba. Danas je u Hrvatskoj sasvim normalno pjevati ustaške pjesme. Normalnije nego biti čovjek koji je ovamo stigao u bijegu od rata. Poželjnije je biti ustašofil i slaviti zločince nego biti migrant i bježati od ubojica.

Mrkli mrak kao način života

Građani točno znaju što mogu očekivati kada prijave migrante, a što kada bi se usudili prijaviti one koji bi vješali Srbe na vrbe. Neovisno o preambuli Ustava i zakonima. Građani to ne čitaju, ali prate medije. Vide Božinovića kada cinično opravdava policijsko maltretiranje nesretnih izbjeglica, javnu televiziju kada, još ciničnije, predstavlja Antu Pavelića kao borca protiv beogradskog nasilja i župne dvorane kada ugošćuju negatore zločinačkog karaktera Jasenovca. A nikad ne valja podcijeniti prilagodljivost građana i spremnost na usvajanje onog što vladajući autoriteti smatraju poželjnim.

Kada se boje migranata, ljudi zaista vjeruju u potmulu prijetnju što stiže s istoka te sa stvarnim ili zamišljenim detonatorom ruši njihov način života. On pak, uz ostalo, podrazumijeva da se barem šuti kada se slavi ološ poput Francetića, Luburića i sličnih, ako se već ne želi sudjelovati.

Građani štite mrkli mrak kao način svoga života.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara