PROŠLOTJEDNI članak u Glasu Istre koji je najavio da će se za malo više od mjesec dana, točnije 27. rujna, na sastanku dioničara Puljanke d.d. i Istre d.d. odlučivati o dokapitalizaciji potonjeg poduzeća nehotice je otkrio još jedan privatizacijski skandal u režiji "ništa ja nisam znao“ Damira Polančeca, predsjednika Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju i potpredsjednika Vlade RH.
Povećanje temeljnog kapitala Istre za 45,4 milijuna kuna izdavanjem dionica nominalne vrijednosti 1700 kn, uplatom u stvarima, pravima i novcu, bila bi možda rutinska stvar, da se dokapitalizacija najvećim dijelom ne obavlja imovinom Puljanke d.d., što je stručna služba HFP-a još 2005. ocijenila neprihvatljivim.
>>> Odluku o privatizaciji pogledajte ovdje (.jpg)
Stručnjaci Fonda prednost daju Puljankinim konkurentima
Naime još 20. svibnja 2005., u vrijeme kada je Fondom za privatizaciju predsjedao Damir Ostović, isti čovjek koji će ni tri mjeseca kasnije biti razriješen svoje dužnosti zbog skandala s hotelima Liburnija, Upravni odbor HFP-a na čelu s Damirom Polančecom donosi odluku o prodaji 43.904 dionice Istre d.d. u stečaju tvrtki Puljanka d.d. koja za 67,57% temeljnog kapitala Istre plaća 31 milijun i 250 tisuća kuna.
Na javni natječaj za privatizaciju Istra d.d. u stečaju javila su se tri ponuđača: Hoteli Novi d.d. Novi Vinodolski (koji su nudili 42 milijuna i 100 tisuća kuna za dionice) i Benz d.o.o. (koji je nudio 40 milijuna i 100 tisuća kuna). Naravno, sama cijena koja se nudi za dionice ne mora biti ključni faktor koji određuje odluku o privatizaciji. Tako je Puljanka ponudila investicijska ulaganja od 158,034.351 kuna, od čega 70 milijuna kuna (malo manje od 50%) iz vlastitih sredstava, a kao sredstvo osiguranja tih ulaganja ponudila je založno pravo na zajedničkim nekretninama (nekretninama Puljanke i Istre – što se po ničemu ne razlikuje od zalaganja dionica KIM-a za kupnju istoga što je premijer Ivo Sanader nedavno ocijenio neprihvatljivim). Puljanka je ponudila daleko veći iznos investicijskih ulaganja od konkurenata, ali isto tako i daleko najslabije jamstvo. Naime u "Analizi dopuna obvezujućih ponuda za društvo Istra d.d. u stečaju“ koje su izradile stručne službe HFP-a jasno kod kategorije Investicijska ulaganja stoji sljedeća napomena: "Sredstvo osiguranja ispunjenja ove obaveze ponuđeno od ponuditelja Puljanka d.d. Pula, koji nudi založno pravo na zajedničkim nekretninama društva smatramo NEPRIHVATLJIVIM“. Hoteli Novi ponudili su 100 milijuna kuna, od čega 80 milijuna iz vlastitih sredstava, a Fond je njihovu ponudu i po kvaliteti izvora i po sredstvu osiguranja (bankarska garancija, uz priloženo pismo namjere Hypo Alpe Adria banke, ili korporativno jamstvo) ocijenio najboljom.
>>> Analizu ponuda pogledajte ovdje (.jpg)
Nelogična i neshvatljiva odluka Upravnog odbora Fonda
I po ostalim dijelovima ponude, Fond je ocijenio da su druga dva ponuditelja u prednosti, dok je jedino po čemu je Puljankina ponuda povoljnija bila obaveza da će zadržati radnike na pet godina (druge dvije tvrtke obvezale su se to napraviti na godinu dana, s tim što se Benz obvezao zaposliti dodatnih 100 radnika u roku od 2 i dodatnih 400 u roku od četiri godine). Zaključak i prijedlog Fonda, koji je potpisao Ostović osobno, kaže da su najprihvatljivije ponude one Hotela Novi i Benza, niti izrijekom ne spominje Puljanku. Unatoč tome Damir Polančec potpisuje odluku o privatizaciji Istre u korist najslabijeg ponuđača – Puljanke d.d.!
Uz Dambu smo jači!
Što se sada 2007. događa, kao slučajno samo nekoliko mjeseci pred izbore? Upravo ono što je Fond predvidio kao "neprihvatljivi" razvoj događaja. Naime, Puljanka bi trebala upisati 45,4 milijuna kuna dionica, i to 13,1 milijun kuna u potraživanjima Puljanke prema Istri, samo 1,46 milijuna kuna u novcu, a ostatak, 30,85 milijuna kuna prijenosom nekretnina Puljanke. Ova dokapitalizacija Istre dvije godine nakon privatizacije tek je prvi dio (dvije sedmine) ulaganja na koja se Puljanka obvezala kad je od HFP-a dobila privatizaciju Istre d.d. u stečaju. U toj cijeloj dokapitalizaciji jedino iznos u novcu nije problematičan. Dokapitalizacija potraživanjima koja su mogla u protekle dvije godine nekontrolirano rasti u korist Puljanke je stara poznata tehnika pretakanja iz šupljeg u prazno u korist većinskog vlasništva poznata iz vremena kutleraja. A dokapitalizacija prebacivanjem nekretnina iz jedne firme u drugu ne predstavlja nikakva stvarna ulaganja u Istru niti nova sredstva za razvoj, kao što su to točno procijenile stručne službe HFP-a prije dvije godine. Koja jamstva ima HFP za osiguranje obećanih 158 milijuna kuna, od kojih je izvjesno da Istra d.d neće vidjeti puno?
Najveći dioničar Puljanke je od kraja 2005. Albert Faggian, koji je svoje dionice kupio od nikog drugog do Miroslava Kutle (radi li se možda o vraćanju dugova prema Miroslavi Kutli – kojega se ovih dana u istom kontekstu spominje i oko KIM-a). Faggian je usto i predsjednik Uprave Istre. Drugi najveći dioničar Puljanke je Brionka, a njezin je direktor Korado Soldatić, koji je ujedno član Uprave Puljanke. Soldatić putem Brionke i svog udjela kontrolira više od 17 posto dionica Puljanke. Njih dvojicu (Faggiana i Solatića) istarske novine svrstavaju među najbogatije istarske dioničare i nazivaju ih "vladarima pulske maloprodaje i nekretnina“.
Nema "nisam znao"
Čovjek suočen s ovakvim podacima ostaje zapanjen. Upravni odbor HFP-a, pod ravnanjem Damira Polančeca 2005. dodjeljuje natječaj za privatizacijom Istre tvrtki koja je, po mišljenju Fondovih stručnjaka, dala najslabiju ponudu. Očigledno je da nedavna privatizacija KIM-a, po istom obrascu, nije bila izuzetak, već nastavak dobro uhodane privatizacijske prakse HDZ-a, kojom bi se nakon svih ovih otkrića trebalo itekako pozabaviti Državno odvjetništvo, a ne gubiti vrijeme na operaciju Maestro, za koju postaje sve više jasno da se radilo o neuspjeloj promidžbenoj akciji Ive Sanadera, s ograničenim djelovanjem. I u ovom slučaju, kao i u slučaju KIM, potpis na odluku stavio je osobno potpredsjednik Vlade i predsjednik Upravnog odbora HFP-a Damir Polančec i time konačno zaslužio crveni karton, u ovoj privatizacijskoj utakmici bez kraja.
Jovan Dragišić