Kako to uopće izgleda u Banskim dvorima? Radi li se o nekoj degeneriranoj verziji školskog hodnika u kojoj glasnogovornici trče do premijerke donoseći nove tračeve o apsolutno svakom medijskom uratku u kojemu ona nije ispala dobro? Provodi li ona, kao Šima Krasić, veći dio prijepodneva "listajući dnevni tisak" u potrazi za člancima o sebi?
Trivijalne gluposti
Premijeri ne šalju demantije medijima svakih nekoliko tjedana. U konkretnom slučaju nije bitan taj trivijalni zahtjev za smjenu uredništva Dnevnika, ili neka vrsta napada na slobodu medija, nego zapanjujuća količina taštine i djetinjastog ponašanja. U Hrvatskoj nema važnijeg medija koji u jednom ili više trenutaka nije morao objavljivati reagiranja ureda za javnost vlade zbog potpuno nevažnih priloga bez ikakvog utjecaja na bilo što, jer se ocijenilo da oni "narušavaju ugled premijerke".
Jednostavno je zabrinjavajuće vidjeti da žena koja treba voditi državu provodi daleko više vremena razmišljajući o tome hoće li ispasti "faca" ili je li ju netko negdje "oklevetao", odnosno o sebi i samo o sebi, nego o vođenju države. Razlog zbog kojeg premijeri pravih država ne šalju demantije svako malo je taj što u toku svog radnog dana zaista nešto i rade, i niti oni niti njihovi glasnogovornici nemaju vremena baviti se poliranjem ugleda vodeće osobe zemlje. Možete li zamisliti Davida Camerona kako BBC-u piše da je prilog o izborima bio "tendenciozan" zato što on u njemu nije ispao kul?
Politika je za velike cure
To je, ako ništa drugo, lekcija koju je Kosor mogla naučiti od Ive Sanadera. Kako biti faca u 10 kratkih koraka. Sanader nikad nije reagirao na medijske natpise, mediji su uvijek reagirali na njega, a dobiti izjavu od premijera bio je poprilično velik uspjeh. Istini za volju, ured za odnose s javnošću vlade nije baš najaktivnija institucija u državi kad treba odgovoriti na neko neugodno pitanje, koje se odnosi na navode o ovim ili onim malverzacijama, i to se nije promijenilo ni u Sanaderovo, ni u Kosoričino vrijeme. Ali kad treba pisati demantije...
Politika je, jednostavno rečeno, igra za velike cure. Kad vas netko u političkoj areni povuče za kečku, pravilan odgovor nije udariti ga nogom u genitalije, ili ga tužiti učiteljici, nego pregristi zube i nastaviti raditi svoj posao. Na taj način se izbjegavaju državi bankroti, rast nezaposlenosti, oporavak gospodarstva, funkcioniranje pravosuđa i sve te druge dosadne stvari koje se ne tiču lika Jadranke Kosor i samo nje i samo nje i samo nje...