Posao preuzimanja europskih normi izuzetno je obiman posao, a uz Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo u njega je uključeno oko 3.000 stručnjaka. Od ukupno oko 18.000 europskih normi Hrvatska je do sada prihvatila njih oko 6.500, a oko 3.000 je u raznim fazama pripreme. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatska se obvezala prihvatiti 85 posto europskih normi, a za ostalih 15 posto treba dati rokove u kojima će ih prihvatiti.
Na važnost predloženih zakona Vladini dužnosnici upozoravaju i porukom da je bez njih nemoguća bitka za zaustavljanje uvoza svega i svačega i za konkurentnost hrvatskih proizvoda.
Tako bi primjena norme prema kojoj npr. čokolada mora imati u sebi najmanje 20 posto kakaa, značila da se na hrvatskom tržištu ne bi mogla naći i prodavati čokolada sa 7 posto kakaa.
No, područje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda regulira se drugim zakonima, kao npr. Zakonom o hrani, a predloženi bi se zakoni više odnosili na tehničke proizvode.
Ti bi proizvodi kada ih se želi plasirati na hrvatsko tržište morali zadovoljiti određene tehničke kriterije, imati takvu potvrdu, ili certifikat, potvrdu o sigurnosti, navedene moguće rizike, i sl. To znači da će te zahtjeve, potvrde i obavijesti na proizvodu morati imati npr. kućanski aparati, medicinski uređaji, pa i igračke.
Naime, predloženi zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti odnosi se na skupine proizvoda kao što su igračke, niskonaponska oprema, strojevi, dizala, građevni proizvodi, medicinski uređaji, plinski uređaji, eksploziv za civilnu uporabu i sl.
Taj je zakonski prijedlog tzv. horizontalni zakon i osnova za neposrednu primjenu smjernica novog pristupa, na osnovu kojega će ministarstva donijeti tehničke propise. Za te će proizvode proizvođač, uvoznik ili distributer morati prije stavljanja na hrvatsko tržište dokazati da su sukladni propisanim tehničkim zahtjevima, za to dobiti izjavu o sukladnosti, potvrdu, certifikat, a oznaku će trebati imati i sam proizvod.
Zakon o sigurnosti proizvoda pokrivao bi sve proizvode koji se stavljaju na tržište, a za koje to nije uređeno posebnim zakonima. Taj zakon obvezuje na označavanja u kojima će trebati navesti značajke proizvoda, njegov sastav, upute za sklapanje, utjecaj na druge proizvode, kategorije potrošača izloženih riziku, i sl.
Predloženi zakoni o normizaciji i akreditaciji, koji bi se primjenjivali od početka 2005., udovoljavaju zahtjevima za neovisnošću tih tijela. Prema tim zakonima osnovat će se neovisno hrvatsko nacionalno normirno tijelo i neovisno akreditacijsko tijelo, pa bi npr. iz Državnog zavoda za normizaciju odjel za akreditaciju izdvojio u neovisnu, posebnu instituciju.
Predloženi će zakoni tražiti i niz podzakonskih, provedbenih propisa, a izuzetno je važno imati i osposobljene laboratorije koji će obavljati ispitivanja i čiji će izvještaji biti prepoznatljivi i prihvatljivi. Do sada je oko 30-ak hrvatskih laboratorija prošlo to osposobljavanje, kao što su npr. Inin laboratorij za ispitivanje nafte, Institut za elektroprivredu, laboratoriji FER-a i sl.
Kada će cijeli sustav dati pune efekte teško je reći, ali bi cijeli posao, ako želimo ući u EU 2007. do tada trebalo završiti.