Pokušavajući odgovoriti na pitanje zašto čitati Kertesza, Nadežda Čačinović koja je knjige predstavljala, ustvrdila je kako Kertesza treba čitati kako bismo lakše sagledali sebe.
Dok je "Čovjek bez sudbine", kako je rečeno, ispričan linearno iz perspektive 15-godišnjeg adolescenta, "Likvidacija" progovara o postkomunističkim traumama preživjelog iz Auschwitza, a u "Kadišu za nerođeno dijete" autor postavlja pitanje o tome što je moguće, a što nije nakon iskustva Auschwitza, odnosno razmatra mogućnost imanja ili nemanja nasljednika.
Osvrćući se na odnos mađarske kulturne javnosti prema Kerteszu, mađarski nakladnik Gabor Csordas ustvrdio je kako je Nobelova nagrada uvelike podijelila javnost u Mađarskoj. I dok je jedna strana bezuvjetno željela raspravu o žrtvama i počiniteljima, druga strana tu raspravu nikako nije htjela otvarati.
Kertesz smatra da je ono što su nacisti napravili od 1933. do 1945. godine, najstrašniji događaj u povijesti čovječanstva, naglasio je Nenad Popović iz nakladničke kuće Durieux, dodajući kako taj autor postavlja pitanje jesmo li u stanju prepoznati Auschwitz i shvatiti ga kao konstitutivni dio naše svijesti i civilizaciije. Upravo ta dilema, prožima sve Kerteszove tekstove.
Kertesz, koji je i sam svjedok Auschwitza, a potom Buchenwalda, pokazao je kako je iz vlastite sudbine moguće napisati najbolju literaturu, istaknuto je na predstavljanju njegovih knjiga.
(Hina) xkt yaz