Privatizacijski kriminal: Lijepo da ne zastarijeva, samo tko će ga progoniti?

PRIVATIZACIJSKI kriminal ne zastarijeva. Lijepa vijest, samo što će, po svemu sudeći, ostati tek na deklarativnoj razini, a od toga malo pomoći.

Tvrd orah

Dosadašnja praksa, naime, pokazuje da je privatizacijski kriminal za hrvatsko pravosuđe izuzetno tvrd orah. Pravomoćne presude mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Koliko vrijedi ona Kutli za Gradski podrum, kad je za sve ostalo - prošao lišo. I to uz obilatu pomoć kapitalnih hrvatskih institucija, poput Vrhovnog suda koji je blagoslovio političku odluku da se Slobodna Dalmacija 1993. godine prepusti Kutli.

Pioniru tajkunizacije u Splitu sude još u dva postupka, za Dalmu i Kaštelanske staklenike, no rasprava nije ni - krenula! A od počinjenih kaznenih djela prošlo je gotovo dva desetljeća!

Ništa bolje nije ni sa ostalim slučajevima pretvorbene pljačke. Malo ih je optuženo, još manje presuđeno.

Što je sa Ivićem?

Bilo bi zanimljivo čuti kojim se to resursima u Državnom odvjetništvu misle pozabaviti privatizacijskim kriminalom. I po kojem će se kriteriju birati slučajevi.

Svi se dobro sjećaju Ivića Pašalića. Taj je nakon političke sahrane u režiji Ive Sanadera postao nedodirljiv. Bez njega se 90-ih ništa nije moglo u Hrvatskoj, a začudo kroz sve je afere prošao - neokrznut. U slučaju Slobodna Dalmacija sumnjičili su ga zajedno sa stranačkim kolegom Dragom Krpinom.

Da se ne razgovara o meritumu, tj. političkom pritisku prvi se pobrinuo istražni sudac Stanko Grbavac. Neću politiku u svoju butigu, zaključio je Grbavac, premda je upravo u politici ležao ključ slučaja. Interesantno, Vrhovni sud mu je dao za pravo, istraga je tako okončana, privatizacija Slobodne Dalmacije, ona prva, nikad tako nije došla do raspravne dvorane.

Kević, Gucić, Ćurković...

Indikativno je i postupanje suda, splitskog Općinskog, u slučaju Mesopromet. Firma je propala, radnici završili na ulici, a slučaj još skuplja prašinu. Andrija Kević, jedan od optuženih za slučaj star 15 godina, u posljednje vrijeme se ponovno našao na meti DORH-a, ovaj put zbog Vodičanke. Sumnja se na višemilijunsko pranje novca. Unatoč silnim naporima Bajićevih ljudi, Kević i dalje uspješno posluje, posljednja akvizicija mu je suvlasništvo u novini Business.hr.

Kako se naše pravosuđe bori sa tajkunizacijom svjedoči i primjer Josipa Gucića. Za višemilijunsku pljačku u makarskim tvrtkama Primorje, Amfora i Mornar trebalo je čak osam godina istrage! Optužnica je naposljetku dignuta, ali nema Gucića pa će se morati pričekati još nekoliko godina da se zaključi kako mjere potrage nisu dale rezultata. Tek tada ide zahtjev za suđenjem u odsutnosti pa ako se Gucić jednog dana pojavi ima pravo na novo suđenje.

Nešto slično bi se moglo dogoditi i hercegovačkom tajkunu Jozi Ćurkoviću, koji već sedmu godinu bježi od hrvatskog pravosuđa. Upravo je nakon godina čekanja da se privede pravdi zbog 100 milijuna kuna štete u Salonitu, krenulo suđenje u odsutnosti.

Dobra režija

Sve i da sudovi postupaju ažurno, slučajevi privatizacijskog kriminala zahtjevni su sami po sebi i zahtijevaju i vremena i sredstava. Dok se predmeti financijski izvještače po pet, šest puta tijekom istrage i rasprave ode poprilično vremena. Onda je tu i problem prevelikog broja okrivljenika. Dok se svi skupe, prođu godine. 

Upravo je taj problem paralizirao splitske sudove koji sude Kutli. Od desetak okrivljenika uvijek netko bude bolestan. A očita je i dobra režija obrane. Dok je Kutle dolazio, nije bilo drugih. Sad kad je Kutle zbrisao u Bosnu, svi dolaze.

Jeftin trik

Novi elan HDZ-a u obračunu s privatizacijskom pljačkom zbog svega nabrojenog najobičniji je ćorak. Šarena laža. Mantra, kojom se često služio i pokojni Ivica Račan. Prava je istina da naše sudstvo, a ni Državno odvjetništvo jednostavno nemaju potrebnih predispozicija i resursa da se uistinu uhvate u koštac sa pljačkom hrvatskog naroda iz 90-ih. To je još jedna obmana, jeftini predizborni trik. Kad nisu mogli dosad, zar bi im zaista trebali vjerovati da će sada moći? 

Cijela stvar može se, dakako, promotriti i sa druge strane. Hrvatskoj je zapravo nužno da privatizacijski kriminal ne zastarijeva, jer sudovi jednostavno nisu u stanju procesuirati slučajeve u "razumnom" roku od 10 - 20 godina. 

Pročitajte više