NA DANAŠNJI dan prije 75 godina savezničke snage iskrcale su se na obalama Normandije i, unatoč žestokom otporu vojske nacističke Njemačke, počele oslobađanje Francuske i cijele Europe.
Oko 150 tisuća britanskih i američkih vojnika, vojske slobodne Francuske te tisuće pripadnika drugih naroda i nacija tog su jutra jurišale na dobro utvrđene njemačke položaje na plažama Normandije.
Taj će dan zauvijek u povijesti ostati poznat kao Dan D.
Dana 19. lipnja 1944., 13 dana nakon Dana D, dok je Operacija Overlord, odnosno bitka za Normandiju bjesnila, progresivni američki list New Republic objavio je riječ urednika pod naslovom "Kraj njemačkog mita".
New Republic je, gotovo 75 godina kasnije, ponovo objavio taj članak kao uspomenu na povijesnu pobjedu Saveznika nad fašizmom i nacizmom, koja tada još nije bila svršena stvar. Članak prenosimo u cijelosti.
Pokopan mit o njemačkoj nepobjedivosti
Nitko ne može sumnjati da je, kad su se saveznički vojnici iskrcali na obali Francuske ujutro 6. lipnja, posljednja faza rata počela. Po svemu sudeći, svejedno će biti duga i krvava; zaista, prvi dani na plažama stajali su nas daleko više nego što je većina Amerikanaca, sudeći prema ranom samozadovoljstvu tiska i radija, shvaćali.
Ipak, nemoguće je ne vjerovati da će pobijediti na kraju, i Njemačku i Japan. Englezi su, kako ih je citirao Richard Lee Strout u ovom izdanju New Republica, u pravu kad kažu da pitanje nije tko će dobiti rat, nego koliko će trajati.
Sama invazija je, naravno, samo jedna u nizu operacija u velikoj strategiji Saveznika, uključujući iskrcavanja u sjevernoj Africi, program Lend-Lease dostave materijala velikih razmjera Rusiji, bombardiranja otoka koje drže Japanci i operacija na Burmi. Ipak, prva iskrcavanja na francusku obalu imala su psihološku vrijednost veću, po svemu sudeći, nego išta drugo u cijelom ratu, uključujući Staljingrad. Jer ta su iskrcavanja bila posljednji čavao uz lijesu u kojem pokopan leži mit o njemačkoj nepobjedivosti.
Razumni ljudi diljem svijeta ni na trenutak nisu prihvatili nacističku doktrinu "arijevske superiornosti". Bili su itekako svjesni da znanstvenici koji proučavaju antropologiju i srodne discipline znaju da je jedna rasa, u svom potencijalu, ista kao i svaka druga. Ipak, svi mi imamo tendenciju vjerovati bilo kojoj izjavi koja se ponovi dovoljno često i na dovoljan broj ingenioznih načina; a u početku su nacisti bili ekstremno vješti u širenju ideje o svojoj učinkovitosti, ingenioznosti i snalažljivosti.
Nijemci su imali razvijenu tehnologiju i znanost, ali nisu superiorna nacija
Prije rata, bilo je poznato da su njemačka kemijska znanost i električna i metalurška tehnologija vrlo razvijene. U ranim danima rata, kad su jednu po jednu osvajale male nacije koje nisu imale prikladnu obranu, ali koje se ne bi mogle dugo opirati čak i da su je imale, nacisti su napravili dobru imitaciju praktički nepobjedive moći. Stoga nije posebno iznenađenje da smo ih precjenjivali tako dugo.
Većina profesionalnih vojnih stručnjaka iz SAD-a davala je Rusima samo šest tjedana ili dva mjeseca nakon njemačkog napada. I bez obzira na to koliko puta su se priče pokazale neistinitima, stresli bismo se od svake dodatne njemačke najave zastrašujućeg novog tajnog oružja.
Ali sada, prvi put, njemački vojni stroj ispuhan je na svoju pravu veličinu. Kao što su borbe oko Cassina u Italiji i na Poluotoku Cherbourg (u Normandiji) demonstrirale, Nijemci su i dalje tvrdi i snalažljivi; ali to je sve što se može reći o njima. Na tlu se ne čine bolji, vojnik prema vojniku, od naših snaga. U zraku, konzistentna evidencija dokazala je da su naši letači bolji i kao piloti i kao topnici.
Razvikani Hitlerov Zapadni zid nije izdržao
Ali više od svega, nacistički mit neranjivog Zapadnog zida (linija fortifikacija na francuskoj obali, poznata i kao Atlantski zid) razbijen je. Nakon desanta na Dieppe (koji su saveznici izveli 1942.), Hitler se javno hvalio da "vojni idioti" koji su mu se protivili više nikad neće moći nogom stati na europski kontinent ni devet sati. Pa evo, još jednom se pokazalo da je Hitler lažljivac. Njegov Zapadni zid bio je impozantan na nekim mjestima, ne toliko na drugima. Ali na potezu od preko 50 milja, Amerikanci, Kanađani i Britanci osvojili su sve njihove utvrde, i snažne i slabe, plaćajući koliku god cijenu u krvi je trebalo. Davno prije toga su, naravno, probili njegove utvrđene zidove u Italiji.
Reći da je Zapadni zid bio prevara bila bi okrutna nepravda galantnim vojnicima Ujedinjenih naroda koji su dali svoje živote kako bi prešli plaže, popeli se uz litice ili se spustili iz zraka padobranima ili jedrilicama kako bi uspostavili mostobran (vojni termin za enklavu, odnosno prostor koji neka vojska zauzima i brani nakon prelaska rijeke ili morskog, odnosno zračnog desanta). Poanta je da smo konačno, nakon svih naših strahova i nadanja, otišli na obalu i ostali tamo. Unatoč nesigurnoj situaciji u kojoj se i dalje nalazimo, nemoguće je vjerovati da ćemo izgubiti mostobran ili da nećemo biti u stanju uspostaviti druge - možda mnoge.
Mit o njemačkoj moći koji je konačno došao svome kraju 6. lipnja već je, naravno, bio teško poljuljan u Staljingradu i tijekom dugog povlačenja "nadljudi" prošle zime prema zapadu, u Rumunjsku i Poljsku. Najindustrijaliziranija zemlja u Europi poražena je u vlastitoj igri industrijalizacije za ratne svrhe, dijelom od britanskih i američkih tvornica, ali uglavnom, što se tiče istočne fronte, od moći jednom prezirane Rusije.
Tvrdili su da im svijet pripada jer su snažni, ali ispali su slabi
Fanatici užarenih očiju bez smisla za humor koji su marširali paradnim korakom diljem Europe, pobjeđujući protiv deset puta slabijih neprijatelja, nude drukčiju sliku kad se neslavno povlače pred ravnopravnim neprijateljem.
Sa smrću nacističkog mita o nepobjedivosti, fašizam je umro u svijetu. To je bila doktrina koja je morala biti uspješna ili nije bila ništa. Ne možete tvrditi da vam svijet pripada jer ste snažni i onda javno demonstrirati da su oni koje ste smatrali slabima jači od vas. Ne možete tvrditi da je laž opravdana kad imate nadmoćne dokaze, da je istina također djelotvorna i da djeluje još bolje. Ne možete baljezgati o mekanoj i dekadentnoj demokraciji kad ste suočeni s trijumfalnom demonstracijom da je demokracija u stanju boriti se barem jednako dobro kao i vi.
Cijeli monstruozni san sad je gotov. Jasno je da možda imamo još mnogo mjeseci teških gubitaka pred nama; zaista, vjerojatno je da je patnja naših ljudi još uvijek pred nama. Ali opasnost, tako turobno stvarna prije dvije ili tri godine, da će fašisti pobijediti, da će osvojiti svijet i da će sva fundamentalna uljuđenost zapadne civilizacije možda biti uništena, možda nekoliko desetljeća, možda zauvijek - opasnost je nestala u limbu napredovanjem naših vojnika preko plaža Normandije.