Projekt Antares: Tajna velikog praska skrivena na dnu mora

EUROPSKI teleskop novog tipa koji se trenutačno postavlja na dubini od 2.400 metara u provansalskim vodama mogao bi odgovoriti na pitanja o stvaranju svemira, na temelju promatranja elementarnih čestica, neutrina koji donose podatke iz svemira.

Prvu fazu u ispitivanju tog budućeg opservatorija uronjenog u vodu deset nautičkih milja južno od otoka Porquerolles, započet će Nautilus, podmornica Francuskog instituta za oceanografska istraživanja (Ifremer).

Neutrini, beskrajno sićušne čestice, čiji je broj nemjerljiv, bombardiraju Zemlju i prolaze kroz nju ne ostavljajući traga. ´Neke, visokoenergetske čestice dolaze iz svemira, iz središta zvijezda, pulsara ili ostataka supernova´, kaže John Carr, direktor odjela za istraživanje u središtu za atomsku fiziku iz Marseillea. Druge bi mogle dolaziti iz crnih rupa koje čini 90 posto našeg svemira i još su tajna za astrofizičare.

Postojanje neutrina otkrio je 1931. Austrijanac Wolfgang Pauli, dobitnik Nobelove nagrade za 1945., a dokazao ga je 25 godina kasnije Amerikanac Frederick Reines, koji je Nobelovu nagradu dobio 1995. Amerikanac Raymond David i Japanac Masatoshi Koshiba također su zaslužili Nobelovu nagradu 2002. za radove na otkrivanju kozmičkih neutrina.

Istraživači od sedamdesetih pokušavaju nagovoriti te neobične glasnike da progovore i nadaju se da bi im mogli priopćiti podatke o zvijezdama, crnim rupama i velikom prasku (teorija po kojoj je svemir nastao prije četrnaest milijarda godina iz prvotne eksplozije).

No promatranje neutrina nije lako, jer oni vrlo rijetko međusobno djeluju s materijom. Ako se, unatoč svemu, dogodi da se neutrino sudari s atomom materije, pretvara se u drukčiju česticu, mion s električnim nabojem koji pod vodom ostavlja svijetli trag, tzv. ´Čerenkovljev efekt´ koji se može mjeriti pomoću fotomultiplikatora.

Nakon prvih ispitivanja provedenih u rudnicima (kako bi se izbjegle ´parazitske´ kozmičke zrake), ruski su istraživači postavili detektore u prirodi, na dnu Bajkalskog jezera, a Amerikanci ispod antarktičkog leda 1993.

Europljani su se priključili utrci za neutrinima 1996. s projektom Antares za koji 50 posto novca osigurava Francuska, a pokrenuli su ga centar za atomsku fiziku iz Marseillea (CNRS) i CEA u kojemu sudjeluje šest zemalja (Italija, Nizozemska, Njemačka, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Rusija).

´Amerikanci su nas pretekli, ali bi naš teleskop trebao biti deset puta precizniji´, kaže John Carr.

Antares koji ima proračun od 18 milijuna eura, predviđa da se do 2005. u Sredozemlju postavi dvanaest linija s 1.080 detektora. Očekuje se da bi na godinu moglo biti deset sudara s visokoenergetskim neutrinima. Bude li uspjeha, istraživači se nadaju da će udesetostručiti snagu teleskopa.