OVAJ tjedan obilježilo se 35 godina od najveće industrijske katastrofe koja se dogodila u kemijskoj tvornici Union Carbide u indijskom gradu Bhopalu, piše The Guardian. Za eksploziju zbog koje su stradale stotine tisuća ljudi do današnjeg dana nitko nije odgovarao.
Tri tisuće ljudi umrlo je u eksploziji
Stanovnici četvrti JP Nagar, u kojoj se nalazi spomenuta tvornica, i danas osjećaju posljedice eksplozije koja se dogodila 2. prosinca 1984. godine. U zrak je te noći otišlo 40 tona otrovnog plina metil-izocijanata. Tri tisuće ljudi odmah je umrlo u eksploziji, a stotine tisuća su oboljele od posljedica kao što su rak, bolesti pluća i srca, pobačaji i slično.
"Bilo bi bolje da se dogodi još jedna eksplozija koja bi nas ubila i okončala ove muke", rekla je 67-godišnja Omwati Yadav, koja tvornicu Union Carbide vidi s krova svoje kuće. Njen suprug, 70-godišnji Panna Lal Yadav koji je radio u tvornici, i danas na tijelu ima vidljive ožiljke eksplozije - crne mrlje i kvržice.
"Otrov je još uvijek u mom tijelu", kazao je.
Pretpostavlja se da je 574.000 ljudi bilo izloženo otrovu
I premda je prošlo 35 godina od nesreće, još uvijek ne postoje službeni podaci o broju osoba koji su otrovani te noći, no pretpostavlja se da je 574.000 ljudi bilo izloženo otrovu u noći eksplozije dok ih je od posljedica kasnije umrlo još 20.000. Nikome iz Union Carbidea nikad se nije sudilo zbog nemara koji je doveo do eksplozije, iako su podignute brojne optužnice. Također, područje nikad nije očišćeno.
Žene su ostajale neplodne te rađale djecu s invaliditetom i mrtvorođenčad
Podaci koje je prikupila organizacija Sambhavna Trust pokazali su kako je i više od tri desetljeća od eksplozije smrtnost onih koji su bili izloženi otrovu 28 posto veća nego prosječna. Dva puta više je vjerojatnije da će umrijeti od raka, bolesti pluća ili tuberkuloze, a tri puta veća da će umrijeti od zatajenja bubrega. Osim toga, podaci ove organizacije pokazali su da je otrov imao značajan utjecaj na žene koje su ostajale neplodne ili rađale mrtvorođenčad, imale pobačaje i preuranjene menstruacije te rađale djecu s različitim oblicima invaliditeta.
Čak i druga i treća generacija rođenih u ovom gradu osjeća posljedice. U Centru za djecu Chingari danas je registrirano više od 1000 djece koja boluju od cerebralne paralize, imaju autizam ili neke druge intelektualne poteškoće.
"Bhopal je tragedija koja nije okončana"
"Ovo je užasno naslijeđe Bhopala. Sva ova djeca dolaze od roditelja ili čak djedova i baki, koji su bili u kontaktu s otrovom te noći. I situacija postaje gora, ne bolja. Dolazi nam sve više djece druge i treće generacije koja su rođena s poteškoćama. Bhopal je tragedija koja nije okončana", rekla je osnivačica centra Rashida Bee.
Aktivisti optužuju vlasti u Indiji da su namjerno onemogućavale provođenje istraživanja koja bi dokazala dugotrajne posljedice eksplozije kako bi zaštitili korporacije upletene u to - Union Carbide te njihove sadašnje vlasnike Dow Chemicals, koji su tvrtku preuzeli 2001. godine.
"Mi smo svaki dan kažnjeni, dok su se tvrtke i vlada izvukle jer u 35 godina nisu ništa napravile"
Unuci Omwate Zadav s početka teksta imaju roditelje koji su bili u eksploziji. Oboje imaju cerebralnu paralizu i mišićnu distrofiju. 21-godišnji Zikas i 19-godišnji Aman ne mogu hodati, govoriti ni jesti bez pomoći.
"Oni su odrasli ljudi, trebali bi stajati rame uz rame sa svojim ocem, no pogledajte ih. Ne znaju ni je li dan ili noć. Cijeli svoj život provela sam brinući se o njima", rekla je njihova majka, 41-godišnja Sharda Yadav, koja je imala 12 godina kada se dogodila eksplozija.
"Mi smo svaki dan kažnjeni, dok su se tvrtke i vlada izvukle jer u 35 godina nisu ništa napravile", rekao je njihov otac Sanjay Zadav.
Nitko do sada nije završio u zatvoru zbog nesreće, a tvrtka nikad nije odgovarala pred sudom pa nitko od žrtava nije dobio nikakvu odštetu. Indijska vlada nije čak ni dozvolila UN-u i Njemačkoj da očiste zagađeno područje, a žrtvama odbija priznati da imaju posljedice od eksplozije. Prepušteni su sebi i nevladinim organizacijama.