No većina je klubova upozorila da je ocjena o stanju u Vukovaru nepotpuna, kako je nedopustivo da se kao dio spomen-područja ne spominju Sajmište, Dom tehnike, crkva svetog Filipa i Jakova - simboli obrane i stradanja grada.
Spomen-područje, kaže Škare-Ožbolt, obuhvatilo bi bolnicu, groblje na Ovčari, Trpinjsku cestu, Vodotoranj i t.d., a u njegovu sklopu osnovali bi se centri za istraživanje ratnih zločina i za međuetničku i međureligijsku suradnju.
Hrvatska danas nema jedinstveno mjesto kojim bi obilježila sva ratna stradanja i bojim se da bi ovako kako ga obilježavamo za 50 godina svi mogli zaboraviti Domovinski rat, kao i spomen na sve koji su stradali u ratu, rekla je Škare-Ožbolt.
Klubovi, primjerice SDP i HSLS, drže da bi o zakonskom prijedlogu DC-ove zastupnice mišljenje morala reći i lokalna, vukovarska vlast.
Zastupnici su podsjetili i na strahote koje je Vukovar prošao u jesen 1991. za srpske agresije. Na grad je palo oko tri milijuna projektila, tisuće Vukovaraca prošlo je zatočeništvo, od 137 masovnih grobnica na vukovarskom području je 49, podsjetio je Juraj Njavro (HDZ).
Kad je riječ o budućnosti grada, klubovi i zastupnici slažu se kako Vukovaru najprije treba pomoći da obnovi gospodarstvo i zaposli ljude.
Damir Kajin (IDS) zagovara poseban financijski status za grad kako bi njegovi žitelji osjetili prednosti što su ondje ostali.
Izneseni su i konkretni prijedlozi, pa Branko Tušek (SDP) zagovara gradnju višenamjenskog centra za mlade.
Anto Đapić (HSP) smatra da bi arhivska građa prikupljena o Vukovaru uvelike mogla pomoći sudskim procesima protiv srpskih ratnih zločinaca. Mate Granić (DC) drži da treba istražiti ulogu međunarodne zajednice koja je mogla, ali nije spriječila stradanja nakon pada Vukovara zimi 1991.
(Hina) tr/um mć