GRAĐANE najviše ljute prazne zastupničke klupe, vjeruju da je Sabor odgovoran za sve i da sve može, sigurni su da se njihov telefonski poziv snima - takav je, po prilici, profil građanina koji piše ili zove u Hrvatski Sabor.
Izvan tog prosjeka su građani koji, primjerice, traže saborske značke ili se raspituju za cijenu ulaznica u Sabor ili Vladu.
Građani vrlo pozorno prate rad Sabora i zastupnika i zbog toga često zovu ili pišu, kažu u Službi za odnose s javnošću koja 'odradi' glavninu telefonskih poziva, e-mailova i pisama.
Telefonom se češće javljaju stariji i građani iz manjih mjesta, e-mail, pak, više koriste mlađi i obrazovaniji.
Neke situacije i rasprave izazovu lavinu poziva, građani se tada ljute, hvale zastupnike s kojima su 'na istoj liniji', kude one druge, kažu u Službi i kao primjer spominju raspravu o HRT-u i emisiji Latinica koja se bavila ostavštinom prvog hrvatskog predsjednika
Osim same rasprave, građane je tada ogorčilo i isključivanje televizijskih kamera iz Velike vijećnice, tražili su da ih Sabor uključi, ne vjerujući objašnjenjima da Sabor to ne može.
Građani, naime, vjeruju da je Sabor odgovoran za sve i da sve može, kažu u Službi.
S istim se uvjerenjem javljaju i pišu kad traže pomoć za neke sasvim osobne probleme.
Pojedini dopisi otkrivaju prave ljudske drame, poput drame kroz koju prolazi zaštićeni najmoprimac kojemu prijeti izbacivanje na ulicu.
Česte su pritužbe na sporost sudova, na nelogičnost sudskih presuda, građani traže da Sabor pomogne bolesnima, beskućnicima, da ministarstvima naredi da naprave 'to i to'.
Ipak, najviše ih ljute zastupničke klupe koje zjape prazne, tada spominju i visoke zastupničke plaće i mirovine, privilegije koje, kažu, zastupnici neopravdano uživaju.
Telefonski razgovori, koji obično počinju povišenim tonom, najčešće završavaju pomirljivo i uz opasku - znam da se sve to snima.
Građanima, zapravo, treba netko tko ih sluša, kome se mogu izjadati, kažu u Službi za odnose s javnošću i dodaju kako je u tim razgovorima ključna riječ - strpljenje.
Česta su i 'tehnička pitanja', gdje naći neki zakon, piše li u njemu to i to, što to točno znači, itd.
U obraćanjima Saboru ima, ipak, i nekih posebnih - jedan građanin prosvjeduje što više ne može jeftino ručati u saborskom restoranu, zaposlenica turističke agencije zanima se za cijenu ulaznica u Sabor i Vladu, za tarifu 'lokalnih vodiča', Zmago iz Slovenije moli kemijsku olovku s logom Sabora.
Da Sabor neodoljivo privlači građane govori i podatak da ih je lani Sabor posjetilo oko deset tisuća. Jedna od stvari koja ih je intrigirala bio je i raskošni kristalni luster iznad glavnog stubišta.