Šest dana nakon katastrofalnog požara koji je poharao Omiš i okolicu, tragovi vatre još su posvuda. U Lokvi Rogoznici, odakle je požar krenuo, prizori su i dalje nestvarni. Izgorjeli su objekti, automobili i brodovi, a šuma koja je donedavno bila zelena sada je crno-siva.
Zrak je ispunjen mirisom paljevine, pod nogama je pepeo, a među zgarištima traje sanacija. Na mjestima na kojima su ljudi do prije nekoliko dana živjeli, radili i stvarali, danas su ostali samo ostaci onoga što vatra nije uspjela odnijeti.
Nakon prvog šoka ostala su ista pitanja: kako dalje i tko će im pomoći. Dio stanovnika pita se i zašto su tijekom najtežih sati bili prepušteni sami sebi te je li se moglo učiniti više, uključujući i ranije aktiviranje sustava SRUUK.
Požar progutao tisuću hektara. "Vatra nas je opkolila, borili smo se sami"
Požar je u samo nekoliko sati progutao oko tisuću hektara, odnio jedan ljudski život, a nekoliko osoba i dalje se bori za život. Prema prvim preliminarnim procjenama Grada Omiša, materijalna šteta iznosi oko 110 milijuna eura. Izgorjelo je oko 50 kuća, više od stotinu automobila i približno toliko brodova, stradali su ugostiteljski objekti, imovina, ali i brojne životinje.
Staro selo Lokve Rogoznice smjestilo se na oko 350 metara nadmorske visine, na obroncima Omiške Dinare, visoko iznad magistrale i mora, gdje je požar i krenuo. Kada je vatra stigla do sela, na njegovoj najvišoj točki ostalo je zarobljeno 15 ljudi.
Petra i Domagoj danas nam pričaju kako svoj život duguju ljudima koji su se u najtežim trenucima sami organizirali i vlastitim rukama, uz pomoć jednog bazena, uspjeli obraniti dio sela od vatrene stihije.
"Požar je krenuo od dolje i brzo se proširio, dok smo shvatili koliko je loše, već smo bili opkoljeni, ceste su bile zatvorene i nismo mogli nikuda. Tu smo stajali i ono, gledaš, ne znaš što da radiš, očekuješ nekakve upute, trebamo li se evakuirati. Znamo gdje smo, znamo da imamo tu šest auta i da ćemo napraviti čep na cesti.
Susjed nas je cijelo vrijeme pitao jesmo li dobili obavijest od vatrogasaca. I nismo dobili obavijest od vatrogasaca. Njemu je na kraju izgorio automobil, uspjeli smo obraniti sve osim jedne kuće. Još smo svi pod šokom. Zakazala je obavijest, nismo dobili nikakve upute i nismo znali što konkretno napraviti", ispričala nam je Petra Špehar.
"Policija je nazvala da pita koliko je mrtvih u selu"
Bez struje, vode i pomoći vatrogasaca ostali su zarobljeni usred požara. Nazvali su 112, no jedini savjet koji su dobili bio je da ne kreću prema vatri. Pomoć su potražili i kod poznanika iz HGSS-a, koji im je savjetovao da se sklone u kamenu kuću na najvišem dijelu sela, a ako im se vatra približi, uđu u bazen i glave prekriju mokrim ručnicima kako bi mogli disati, prepričava nam Domagoj.
"Oko 21 sat je nestalo struje i vode zato što je vodospremnik koji imamo ovisan o struji. Mi nemamo nikakve protupožarne spremnike. To isto može biti jedan apel gradu ili vodovodu da se to napravi u slučaju novog požara. Evo, da čovjek nije imao bazen, mi smo kantama 20 kubika vode izbacili, ugasili i branili kuće s tim.
Spasili sebe, kuće, sve što smo imali, osim jedne kuće i automobil koji je susjedu izgorio.Policija nas je sutradan nazvala da nas pita koliko je mrtvih u selu. Uspjeli smo živu glavu sačuvati što je najbitnije. Svi smo još u šoku i suzama, ne možemo vjerovati da se to dogodilo.
Vatrogasci kažu da se nisu mogli probiti, ali do nas su došli dečki na motorima, što znači da se barem jedno manje vozilo moglo probiti i donijeti nam maske da možemo disati. Mi smo dim udisali više od 12 sati i sada nas još uvijek boli glava", rekao nam je Domagoj Špehar.
U Borku uska cesta onemogućila dolazak vatrogasaca
Ni u Borku, pričaju nam mještani, vatrogasci nisu uspjeli pravodobno doći do ugroženih kuća, koje su stanovnici u najkritičnijim trenucima branili sami. Do mjesta vodi uska cesta, svega oko tri metra široka, a mjestimice i uža. Tijekom požara dodatni problem stvorio je prometni kolaps jer su ljudi u panici pokušavali napustiti područje, dok su se vatrogasci pokušavali probiti prema ugroženim kućama.
"Najveći problem je stvarala vatra, a kasnije i županijska cesta koja vodi do mjesta, koja nije dovoljno široka, što je vatrogascima potpuno onemogućilo dolazak do ugroženih kuća. Mi na taj problem upozoravamo već četiri godine, a mjesni odbori upozoravali su i prije. Mi nemamo dvosmjernu cestu, a naša cesta mora biti dvosmjerna.
To je županijska cesta. Ja molim da se hitno nešto napravi i da se realizira dvosmjerna ulica Put Borka ili neki alternativni pravac. U onim najgorim trenucima kad je zapravo trebalo spriječiti širenje, vatrogasci nisu mogli doći. Tek su se kasnije uspjeli probiti i hvala im od srca", rekla nam je Julija Hrstić iz mjesnog odbora Borak.
Hrstić dodaje da Omiš i Borak tek čekaju novi problem - prvu veću kišu. Na strmim i brdovitim područjima gdje su odroni i inače česti, nakon požara je opasnost još veća jer je vatra uništila vegetaciju koja je zadržavala tlo. Strahuju da bi obilne oborine mogle pokrenuti zemlju i kamenje te dodatno ugroziti kuće i prometnice.
Izgorilo mu stado koza. "Ljudi mi žele kupiti nove"
Nevenovu kuću od vatre su uspjeli obraniti njegovi sinovi, dok je on s omiške plaže nemoćno gledao kako požar guta sve pred sobom, uključujući i njegovo imanje. U vatri mu je izgorjelo 20 koza, no u tim trenucima, kaže, jedino mu je bilo važno da mu se sinovi živi vrate.
"Ljudi me zovu cijelo jutro i žele mi pomoći. Nude mi koze iz Varaždina, Brača, ma sa svih strana. Prijatelj Mijo mi želi dovesti nekakvu francusku vrstu. Nude mi bale sijena, sve. I to mi od svega najviše znači. Lijepo je vidjeti da još ima dobrih ljudi koji će pomoći u nevolji.
A ne ovi što 40 godina ostavljaju automobile na cesti i onda nam vatrogasci nisu mogli doći. Moji sinovi i zet su samo pilali stabla i zalijevali vodom jer vatrogasci nisu mogli doći. A kad su se napokon probili, oni su izložili svoje živote da spase našu kuću. Jedan vatrogasac je ovdje gasio oko moje kuće dok je njegova kuća, dolje ispod, izgorjela", ispričao nam je Neven Lelas.
Pitali smo ga očekuje li pomoć od države. Kaže nam da ne polaže velike nade. Sama organizacija je, dodaje, jako slaba, i samo se nada da će oni koji su izgubili gotovo sve dobiti pravovremenu pomoć. Za sebe se, dodaje, ne brine.
"Mislio sam da će netko doći popisati štetu, ali nitko nije došao. Sam sam morao naručiti bager i to riješiti jer se treći dan nije moglo ostati zbog smrada. Ne znam što će biti i kako će to država rasporediti. Čujem da donacije pristižu, ali što će biti, to ne znam.
Hoće li oni meni platiti koze, nije me briga, nikad ništa nisam dobio od njih, samo su me pljačkali cijeli život. Meni je najbitnije da su djeca živa. Sad čujem da mi se rođak i prijatelj još bore za život. Samo da oni budu dobro, ovo drugo me ne zanima", rekao nam je Neven Lelas.
Dok se na terenu i dalje saniraju posljedice i zbraja šteta, za ljude koji su u nekoliko sati ostali bez domova, imovine i životinja oporavak tek počinje. Omiš i okolna mjesta još će dugo nositi tragove požara, a pred stanovnicima su mjeseci i godine obnove, neizvjesnosti i pitanja o tome koliko će pomoći doista stići. Vatra je ugašena, ali za mnoge stanovnike najteži dio tek počinje.