HRVATSKA Vlada dugo je razmišljala, razmišljala - i dosjetila se! Smislila je način kako da stane na kraj krizi i podigne životni standard hrvatskih građana. I sve to pod originalnim sloganom: Kupujmo jeftino!
Na sjednici Predsjedništva HDZ-a u Belom Manastiru premijer Ivo Sanader pozvao je potrošače i potrošačke udruge da krenu u borbu protiv pojedinih gospodarstvenika, i to "kupovinom na mjestima gdje su cijene niže". Eto, nakon što se izjalovio famozni dogovor s trgovcima o tome da neće bezrazložno podizati cijene, nakon što im je uoči ljeta prijetio državnim inspekcijama i na kraju očajnički zavapio neka "ohlade s maržama", premijer se ostavio ćorava posla i obratio se onima koji ga moraju slušati jer drugog izbora nemaju - građanima. Kad već nije mogao nikakvim mjerama - a kamoli dogovorima, prijetnjama i molbama - obuzdati rast cijena, pozvao je potrošače da se sami snalaze. Neka kupuju tamo gdje je jeftino. I gotovo. Njegov dio posla je obavljen.
Ne može jadan sve sam
Jednostavno mu je dozlogrdilo gurati prste u sve brojnije rupe u brani sprječavajući je da pukne pa je angažirao građane da obave svoj dio posla. Uostalom, premijeru će uskoro uzmanjkati prstiju: te začepi benzin, te plin, te struju, te inflaciju, pa sad još i trgovačke marže, te uvjeri EU da se juri u petoj brzini, te ovo, te ono... Rastegnuo se Sanader koliko je dug i širok pa ne može jadan sve sam. Treba mu i nekakva pomoć.
Dakle, plaće do daljnjega neće rasti, cijene neće padati, pa je stoga najbolje da se građani sami brinu o tome kako će preživjeti. To se zove socijalno partnerstvo: jedan odustane, ostali se snalaze. Evo građanima mali milijun trgovačkih centara pa neka kopaju u potrazi za jeftinom robom. Možda ju pronađu, možda ne. Ali to više nije Sanaderova briga. On je svoje učinio, više od toga nemoguće je očekivati: trgovci ne slušaju, ministri pojma nemaju i eto, drž', ne daj, snalazi se tko može.
Držimo palčeve, pljunemo tri puta...
A premijer je tu da pomogne savjetima pa i ponekom riječi utjehe. Čim je sišao s luksuzne jahte, onako preplanuo, u Gucci mokasinama i košuljama s monogramom, odmah je narodu priopćio: "Stanje je u Hrvatskoj dobro". Doduše, ne toliko dobro koliko bi vladajući željeli, "ali nije ni najgore". I još: "Nema straha od inflacije". I još: "NADAMO se da će inflacija do kraja godine splasnuti". Držimo palčeve, pljunemo tri puta i okrenemo se oko sebe. Možda splasne, možda ne.
U tom originalnom sekundiranju građanima kako da prežive sa sve manjom plaćom u sve skupljoj državi Sanaderu se pridružio još jedan vizionar - Zoran Milanović. "Problemi s kojima se susreće Hrvatska nisu dramatični", ustanovio je nakon duge stanke uzrokovane godišnjim odmorom i planiranjem izleta na Bleiburg, i to - kako prikladno - paradirajući varaždinskim Špancirfestom. Istina, za jesen predsjednik najjače gubitničke, pardon, oporbene stranke predviđa "daljnji rast cijena, prije svega energenata, te sve lošiji materijalni položaj hrvatskih građana". Ali, sve u svemu, stanje nije dramatično. Tek će biti. Premda se svesrdno, s Vladom na čelu, nadamo da neće. Pljuni triput i okreni se oko sebe.
Vodič za jeftinu kupovinu
Dakle, ovako originalna rješenja za prevladavanje krize dugo nismo čuli. Odnosno, uvjeravanja kako krize uopće nema, da je "stanje dobro" ili da problemi "nisu dramatični". U državi koja za sebe tvrdi da je socijalna, a vlast sposobna, dugo već nismo čuli ovako licemjerne preporuke da se građani moraju sami snalaziti. Ako im je sve skupo, neka nađu ono što je jeftino. Mogla bi Vlada izdati neku brošuru u obliku vodiča za jeftinu kupovinu. Kruh ćete kupiti ovdje, mlijeko ondje (ali pazite, istekao je rok trajanja), piva ima na litre, a uskoro će i antidepresivi. Doduše, za gorivo i komunalije Vlada ne može garantirati, to će prebaciti nekakvom povjerenstvu na razmatranje pa će se naknadno oglasiti priopćenjem. Ili će Sanader onako usput, u maniri spasitelja, preporučiti građanima neku pumpu gdje samo danas toče dizel po diskontnim cijenama.
I tko kaže da Vlada ne vodi računa o svojim građanima. Širi optimizam prošaran samouvjerenošću, i to šarmom prožetim prijetvornošću. Svi govore o krizi, a krize zapravo - nema. U to nas uvjerava Sanader, sekundira mu Milanović, pa opet, svaki dan netko od vladajućih mora govoriti o visokoj inflaciji, niskom standardu, rastu cijena i padu plaća. A možda sve to nisu odlike krize. Možda ju osjećamo, ali više kao nekakav - predosjećaj. Onoga što tek dolazi. I zato, držimo palčeve, pljunimo tri puta i okrenimo se oko sebe. Drugo nam stvarno ne preostaje.