KATALONIJI su povijesnom sporazumom povećane ovlasti ionako velike autonomije, a katalonski jezik je prihvaćen kao službeni i izjednačen sa španjolskim.
Španjolski socijalistički premijer Jose Zapatero je uz potporu lokalne vladajuće "lijeve" koalicije postigao dugoočekivani sporazum s katalonskim konzervativnim nacionalističkim strankama.
Službeni Madrid je sporazum odmah nazvao "epohalnim", a Jose Montilla, španjolski ministar industrije i čelnik katalonske socijalističke partije, nazavao je ovo "velikim danom za Katalonce i Španjolce".
Proširena autonomiju u odnosu na onu koja je Katalonija dobila nakon Francovog režima, za vrijeme kojeg je svako isticanje katalonskih obilježja bilo kažnjivo, a davanje katalonskih imena djeci zabranjeno, nadopunjena je i jednakim dijeljenjem poreza između Madrida i pokrajine.
Analitičari u Španjolskoj smatraju da bi ovaj sporazum mogao poslužiti kao nacrt za rješenje baskijskog pitanja koje već desetljećima opterećuje zemlju.
Opozicijska Popularna Partija čvrsto se protivi ovlastima i ustupcima koje se daju Kataloniji i boji se da kad bi isto zahtijevali Baski i druge regije, to moglo dovesti do raspada Španjolske.
Zapatero se ipak više boji iridentističke Katalonske republikanske Ljevice (ERC), koja je partner u regionalnoj vladi i koja bi pod pritiskom simpatizera mogla tražiti jače iskazivanje nacionalnosti, od one koja u tekstu sporazuma navodi da su Katalonci nacija i nacionalnost "unutar Španjolske".
Zbog toga se španjolski premijer sastao sa vođom ERC-a Josepom Rovirom da bi dobio njegovu podršku, koja je presudna, jer ukoliko stranka ne pristane na sporazum i povuče se iz vladajuće katalonske koalicije, sporazum bi propao. Ni katalonskim borcima za neovisnost se ne žuri, jer i sami priznaju da je za punu samostalnost od Španjolske, tek 16% Katalonaca.
Znakovito je i ponašanje vojske u najnovijim previranjima na španjolskoj političkoj sceni; jedan od vodećih generala otpušten je iz službe jer je predlagao da vojska intervenira ukoliko katalonski zahtjevi ugroze Ustav.
Iz nižeg časničkog kadra se također čuju glasovi nezadovoljstva zbog "razbijanja integriteta domovine".
Morao je reagirati general Felix Sanz, načelnik španjolske vojske, koji je pozvao trupe da budu lojalne i poštuju parlament i Ustav.
Z.A.