NAPIŠEMO li nepobitnu istinu, da se prvoga dana primjene novih epidemioloških mjera u Splitsko-dalmatinskoj županiji život preselio na ulice, netko bi mogao steći dojam da najveći dalmatinski grad izgleda kao u lošim pjesmama Splitskog festivala, pun boje, šarenila, plesa i vedrine.
>> Ovo je popis novih drastičnih mjera u Splitsko-dalmatinskoj županiji
Jok, u našem điru gradom život smo susretali u vijugavim redovima za testiranje na covid-19 pred Nastavnim zavodom za javno zdravstvo te za osobne i putovnice pred policijom. Nastavimo li s lošim dosjetkama, dalo bi se zaključiti da je u Splitu sve u redu. Barem redova ne manjka
U restoranima samo tko mora
A u rashlađenim utrobama restorana, tamo gdje su se proteklih kolovoza bučno prožimali španjolski, engleski, francuski, njemački, češki i, redovito, barem jezik ili dva nepoznat domaćem uhu, danas tišina. Uglavnom. Sjedi ili stoji samo onaj tko mora, a mora samo onaj tko radi.
Pridržavaju se, ali ne podržavaju
"Pridržavamo se mjera, ali ih ne podržavamo", govori mi Ivan, voditelj poslovanja u restoranu na rivi. Četiri turistkinje sjede unutra, jedu i ne nose masku. Što je normalno i logično, jer se još nije izumilo masku koja štiti od ove vrste zaraze i, istodobno, dopušta unos hrane u organizam. Prostor je mali, otvoren, osoblje pod maskama, Ivan veli da bi ih rado vidio na licu nekog domaćeg političara osam ili deset sati koliko ih dnevno nose koji rade po restoranima.
Dilema: Mora li onaj tko pije pivo u dućanu nositi masku?
Onda nam postavlja zagonetku: dopušteno je skinuti masku dok se konzumira hrana ili piće. Je li tako? Tako je. E, u dućan njegove poznanice ušao čovjek s pivom. On konzumira piće, treba li nositi masku, pita nas Ivan. Nemamo pojma. Osim četvorke unutra, još nekoliko ljudi sjedi vani. Mjesta koliko hoćeš.
>> Korona ušla u Poreznu u Dubrovniku i Splitu
Grad pun dice, samo hamburgere jedu
Tako je i u poznatoj varoškoj konobi. Vani četvero gostiju, unutra sjedi jedan, vlasnik. Mile Peka, predstavlja se. Nezadovoljan je. Kao prvo, ovogodišnjim turistima, "grad je pun neke dice", jedu burgere i sendviče, al donedavno je još i bilo gostiju. Dok nije došao novi val mjera.
"Šesti i sedmi misec nije bilo nikoga, od 1. osmog do nekidan je bilo nešto posla", a i to je 40-50 posto od posla u slavnijim vremenima. Danas, pak, nikog.
>> Ministrica turizma: Očekujemo nastavak sezone, ona nije gotova
Bajker ne vjeruje u koronu
Protivi se maskama, priča o virusu, nije vidio nijednog mrtvog, slabog, ne zna nikog bolesnog, stariji su umirali i prije, "sad čovik dobije malo temperature i odma trče korona, korona", tumači nam Mile Peka, u ulozi Mile Virusa. Na kraju nam je otkrio i da je bajker, a oni, bajkeri se grle, gdje god se nađu izgrle se, govori nam i, eto, on tako grljen i grlitelj, a ništa mu, živ i zdrav, stoji pred nama.
Nismo se s Milom upuštali u diskusiju o virusu, čovjek je očito postojanih uvjerenja, a nas je posao zvao dalje, mnogo bismo vremena izgubili ni na šta.
Pad prometa za 80 posto
Danijell Nikolla vlasnik dvaju restorana odmah pored ribarnice, govori da je promet danas lošiji za barem 80, možda i 90 posto nego prije tjedan dana, ali ne žali se. Vjeruje da se treba pridržavati mjera, pa će i ovo proći, a tad će, vjeruje, opet sve biti u redu.
Redovi za testiranje
Sve je zaista u redu. Na primjer, pred Nastavnim zavodom za javno zdravstvo. Nakon što smo napustili restorane, jutrošnja carstva osame i kontemplacije, eto nas tu gdje se testira na koronavirus. Malo sunca, malo hlada, tridesetak tihih čekača, svi s maskama, pored njih kolona automobila za drive-in test. Pitamo prvog u redu koliko već čeka: "Sat i po" – odgovara kratko. "Jeste došli preko uputnice ili"..." "Uputnica", prekida.
Nije baš pričljiv, a ni mi mu baš ne zamjeramo. Sat i pol na otvorenom, po kombinaciji sunca i hlada s osnovanom sumnjom na covid-19, jer inače, valjda, ne bi dobio uputnicu. Zadnje što mu treba su novinarska pitanja.
Kasno smo se sjetili maski
Nešto dalje u redu nalazimo gospođu koja nam tri ili četiri puta ponavlja da je ne snimamo. Stvarno je nismo snimali, ali eto. I ona je došla preko uputnice, mjere je nisu ushitile, trebalo je odavno zabraniti ulaske u prodajne centre bez maske kao u Sloveniji, objašnjava. Znači, nismo se sjetili na vrijeme, zaključuje i ponavlja da je ne snimamo.
Ni do putovnice se ne može bez mjerenja temperature
Konačno, eto nas pred policijom. Masa tijela koja tradicionalno u šalter-sali strpljivo čeka osobne, putovnice, dozvole za oružje i šta li već, sada je ispred zgrade. Na vratima obavijesti upozoravaju na obavezu nošenja maski i mole da se ne ulazi bez poziva policijskog službenika. "Sat i po sam ovdje", govori nam cura pod maskom, jedina koja pristaje razgovarati s novinarom.
"Bože sačuvaj je sve, čekaš da te pozovu, mjere temperaturu, ide užasno sporo", žali nam se, a mi ne znamo šta bi rekli osim da ne možemo naći puno lijepih riječi o kraju ljeta u kojem je lakše doći do stola u restoranu nego do epidemiologa ili policajca.