Deset godina spis skupljao prašinu!
Dobio je četiri godine zatvora. Tri godine manje nego kada ga je potkraj studenog 1998. godine osudila sutkinja Spomenka Tonković. Presudu je Vrhovni sud ukinuo u svibnju iduće godine. Predmet je skupljao prašinu, dok ga nije dohvatila sutkinja Maria Majić.
Kelić se mašio pištolja nakon sukoba s Korčulaninom oko glazbe u lokalu. Nije mu se svidjelo što gosti inzistiraju da svira kaseta Vesne Zmijanac.
"Momci, ima li problema? Ovdje se ne smije puštati srpska glazba", kazao im je Kelić, izbjeglica iz Bosne.
"Ti si k...c, ovo nije tvoja zemlja, odlazi", poručio mu je Korčulanin. Kelić se prvo mašio šipke, na to je Korčulanin dograbio poveći metalni stol i krenuo na njega, zajedno sa svoja dva prijatelja.
Da je napad bio izvjestan, jasno je i sudu. Kelić je odložio šipku i izvukao pištolj. Znao je, naime, kakvu narav i prošlost ima oštećeni. Bahatio se u kafiću, vrijeđao goste, a bio je i prijavljivan za iznude...
Prekoračio granice obrane
Ipak, prekoračio je granice obrane, jer je imao vremena opaliti hitac upozorenja, konstatirala je sutkinja Maria Majić. Nije to učinio. Pogodio je Korčulanina u pazuh i trbuh.
Dobio je godinu ispod minimuma. Sud je za olakotne okolnosti uzeo korektno držanje, te neosuđivanost. Otegotne su oduzet mladi život, te činjenica da je Kelić tek prije koji dan na suđenju izrazio žaljenje zbog ubojstva.
Obitelji pokojnog zasmetalo je što ne vide okrivljenog na objavi presude. "Zašto ga nema, baš je danas bolestan?", nije bilo jasno jednom od braće. Zvonkov otac srdio se što je sutkinja potanko navela troškove vještačenja koje Kelić mora platiti, a njih uputila u parnicu.
"A tko će nama platiti svu muku što nam je ovaj priredio?!", žalio se stari Korčulanin. Na izlasku su dobacili i par uvreda, očito razočarani presudom.