"A OVI koji misle da su najjači, a veoma su jaki, oni ne znaju, još ih nismo obavijestili da nešto uskoro stiže u Srbiju, a mnogo prije će stići nego to što su oni kupili i čime se hvale." Ovim je riječima predsjednik Srbije Aleksandar Vučić komentirao hrvatsku kupovinu 12 francuskih borbenih višenamjenskih aviona Rafalea za više od milijardu eura.
Srbija jača vojsku kako je više nitko ne bi mogao ponižavati "kao devedesetih i dvijetisućitih godina", dodao je Vučić na skupu povodom 13. obljetnice svoje Srpske napredne stranke pred više od 15.000 članova u Štark Areni. Da se Srbija ozbiljno naoružava, naravno, nije vijest od jučer, kao ni Vučićeva već standardna retorika o tome da se nad Srbima "više neće ponavljati oluje, bljeskovi i pogromi, bez obzira na sve pritiske".
Deutsche Welle je tako još lani u svojoj analizi pisao o energičnoj srpskoj kupovini naoružanja koja, prema kritičarima, izgleda kao skupi "spektakl" bez jasne strategije, plana i cilja.
"Predsjednik Vučić sliči na trgovačkog putnika koji po svijetu ugovara poslove poput izvoza i nabavke naoružanja, i to u tajnosti i bez jasne predstave što su dobiti, a što posljedice po građane Srbije, odnosno koliko koštaju te vanjskopolitičke avanture", komentirala je tada za DW Maja Bjeloš iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku. Dodala je da se Vučić u poslovima oko oružja - premda nema takve ustavne ovlasti - brzo i lako sporazumijeva s autoritarnim liderima, ali da državni novac troši i onda kada je pod pritiskom.
Vučić najavio povećanje vojnog budžeta za 500 milijuna eura
Vučić je i sa sastanka s rukovodstvom ministarstva obrane i vrhom vojske Srbije u Nišu ovog vikenda poručio da se sigurnosna situacija u regiji i svijetu komplicira, zbog čega Srbija "mora razvijati i dodatno osnažiti svoje vojne kapacitete".
"Na godišnjoj razini uložit ćemo 500 milijuna eura više nego ranije. Ništa ne slutimo, nećemo nikoga napasti, ali ćemo biti u stanju obraniti našu zemlju i naše nebo i naše građane", rekao je predsjednik Srbije i dodao: "Kad to više nije igra mačke i miša, to znači da više nitko neće moći vas napasti i da ste osigurali sigurnost za svoju djecu."
Vučić, koji se suočava s jednim skandalom za drugim i kojeg kritičari u zemlji i inozemstvu s dobrim razlozima optužuju za autoritarnu vladavinu i potkopavanje pravne države, trodiobe vlasti, građanskog pluralizma, slobode medija i drugih demokratskih temelja, svoj kredibilitet pokušava zadržati narativom da su on i njegov SNS zaslužni za ekonomski preporođenu i sve jaču Srbiju koja se podiže kao "feniks iz pepela" - kako je rekao novinaru Economista, pokazujući mu pogled s terase predsjedničke palače na panoramu Beograda punu novih nebodera.
No, ostale države bivše Jugoslavije zabrinute su da se i srpska vojska - koja je kao tadašnja JNA imala ključnu ulogu u krvoproliću u ratovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i kasnije na Kosovu - također diže iz pepela.
Vučić u rujnu poslao avione, helikoptere i oklopnjake na granicu s Kosovom
I nije trebalo dugo čekati da Vučić počne zveckati naoružanjem te obnovljene i modernizirane vojske. Krajem rujna je, podsjetimo, zbog spora s Kosovom (čiju neovisnost Srbija ne priznaje) oko registarskih tablica i prosvjeda kosovskih Srba koji je izbio poslao vojne avione i helikoptere da lete u neposrednoj blizini granice, a vojnike s oklopnim vozilima poslao je na dva kilometra od te granice.
Nije stao na tome, već je uputio bizarni i dvosmisleni ultimatum NATO-u da će, ako ne reagira "u roku od 24 sata" u slučaju da Kosovo "nastavi pogrom stanovništva", srpska vojska "reagirati i neće dozvoliti reprizu 1995. i 2004. godine", aludirajući na to da će ući na teritorij Kosova. To se na kraju, naravno, nije dogodilo.
>> Vučić poslao avione, helikoptere i tenkove, prijeti NATO-u i Kosovu: "Imate 24 sata"
Ne treba zaboraviti ni provokativni performans iz 2018. kad su, povodom obilježavanja Dana Vojske Srbije, srpske vlasti na trg u Novom Sadu postavile tenkove - pri čemu je cijev jednog od njih bila uperena ravno u ulaz novosadske katoličke crkve Ime Marijino, poznate i kao novosadska katedrala.
Dronovi, tenkovi, avioni, helikopteri, projektili...
Proračun Srbije za obranu skočio je između 2015. i 2021. za nekih 70% - na čak 1.4 milijarde dolara godišnje. Rusija i Bjelorusija poklonile su joj deset polovnih aviona Mig-29. Rusija joj je dala i 30 tenkova i oklopnih transportera i prodala sustav protuzračne obrane Pancir S1.
Srbija je kupila i kineske vojne dronove, ruske helikoptere i francuski raketni sustav zemlja-zrak Mistral. Ministar unutarnjih poslova i bivši ministar obrane Aleksandar Vulin u listopadu je najavio da Srbija pregovara o kupnji transportnih aviona i helikoptera od Airbusa. U rujnu je srpska vlada objavila i da s Izraelom pregovara o protutenkovskim projektilima.
Turske bespilotne letjelice Barjaktar, koje su imale ključnu ulogu u pobjedi azerbajdžanskih snaga nad armenskima u Nagorno-Karabahu prošle godine, također bi se mogle naći na srpskom popisu za kupovinu. A srpska domaća obrambena industrija također proizvodi novo naoružanje i opremu, ne samo ono iz vremena JNA.
Vučić se 2019. pohvalio i novim ruskim borbenim helikopterima Mi-35 i Mi-17 i poručio da ih "neki zovu vražjim kočijama, ali oni će biti čuvari neba Srbije".
Početak velike obnove i jačanja srpske vojske seže još u 2014., kad je Vučić kao tadašnji premijer donio tu odluku. Ruska vojna intervencija u Ukrajini iste godine pokazala je da era konvencionalnog ratovanja u Europi nije završila. Osim toga, i poplave u Srbiji te godine bile su "poziv za buđenje", kaže Daniel Sunter iz Balkanske sigurnosne mreže za Economist. Srpske vlasti su tada na bolan način shvatile da zemlja jedva ima helikoptere za misije traganja i spašavanja.
Utrka u naoružanju?
S druge strane, Hrvatska je 2015. godine, također obnavljajući svoje oružane snage, zatražila od Amerike da je opskrbi projektilima koji imaju domet dovoljan da dosegnu duboko u unutrašnjost Srbije, piše Economist. Srbija svakako troši više u apsolutnom iznosu nego prije, ali njena potrošnja za obranu kao udio u BDP-u kreće se oko 2 posto od 2005., što Vučić opisuje kao "kikiriki" u usporedbi s Bugarskom, Mađarskom ili Rumunjskom.
Samo što Srbi 1990-ih nisu bili u ratu s Bugarskom, Mađarskom ni Rumunjskom, naravno. Srbija u vojnom proračunu nadmašuje Albaniju, Bosnu, Crnu Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju zajedno, a Hrvatsku pojedinačno, čak i uz našu kupovinu Rafalea kojom bi se trebao obnoviti gotovo nepostojeći kapacitet hrvatskih zračnih snaga. Dapače, strani mediji pisali su 2018., kad je hrvatska vlada mislila kupiti izraelsko-američke F16 Barak, da naša zemlja kupuje avione zbog utrke u naoružanju sa Srbijom.
Upravo je kontekst sve većih tenzija i sve glasnijih aluzija na nekadašnje ratove ono što najviše zabrinjava analitičare i političare - i ne samo njih - u regiji i na Zapadu. Srpski član predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, koji odavno prijeti odcjepljenjem svoje Republike Srpske, otišao je najdalje dosad u ostvarivanju te prijetnje i prošlog tjedna u parlamentu tog entiteta BiH dobio je podršku za formiranje samostalne entitetske vojske, ali i pravosudnog i porezno-carinskog aparata.
Srbija se naoružava, a Dodik prijeti ratom
A još u listopadu zaprijetio je i da će natjerati bosansku vojsku da se povuče iz Republike Srpske tako što će opkoliti njene vojarne i rekao da, ako Zapad pokuša vojno intervenirati, on ima "prijatelje" koji su obećali da će ga podržati, referirajući se na Srbiju i Rusiju.
>> Hoće li Dodik uvući BiH u novi rat? "Rusi su sada potpuno razotkrili svoje karte"
Znakovito je i kako tabloidi pod kontrolom srpske vlade nerijetko najavljuju da je rat s kosovskim Albancima, Bošnjacima ili Hrvatima neizbježan. U listopadu, nakon sukoba kosovskih Srba i kosovske policije, maštoviti režimski tabloidi poput Informera povezivali su prisutnost Gurki, britanskih jedinica nepalskog porijekla, s tobožnjim dijaboličnim planovima kosovskog premijera Albina Kurtija za napad na Srbe. Eskalacije na Kosovu i u Crnoj Gori, naravno, daju gorivo za tu ratobornu retoriku.
U isto vrijeme ministar Vulin i drugi srpski tvrdokorni desničari govore o stvaranju "srpskog svijeta", što mnogi u Crnoj Gori, na Kosovu i u BiH, ako ne i u Hrvatskoj, s razlogom vide kao podmuklo prikrivenu prijetnju njihovom teritorijalnom integritetu. Vučić na to odmahuje rukom kao na "propagandu" i tvrdi kako susjedi znaju da srpsko naoružavanje "nije (usmjereno) protiv njih".
Pitanje je samo - vjeruje li mu itko od susjeda.
Beogradski sigurnosni analitičar: Naoružavanje ima politički, ne vojni motiv
>> Koliko je zaista moćna srpska vojska?
Ipak, Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku, kaže da je pravi značaj ponovnog naoružavanja zemlje politički, a ne vojni. Veliki dogovori o kupnji naoružanja impresioniraju Vučićeve nacionalističke pristaše koji u pravilu vide vojsku kao prioritet.
Ali Srbija je zapravo okružena zemljama članicama NATO-a - a Rusija, na čiju pomoć Vučićev saveznik Dodik računa, prilično je daleko, čak i kad bi bila voljna vojno intervenirati na strani Srba i "srpskog sveta". Sama Srbija je imala vlastito bolno iskustvo kad se Slobodan Milošević oglušio na ultimatum NATO-a 1999. i isprovocirala razornu vojnu akciju.
Štoviše, Srbija danas ima prilično dobre odnose s NATO-om., a američki vojni instruktori čak obučavaju srpske vojnike. Po Vuksanovićevom mišljenju, Beograd naprosto računa na to da velike sile više poštuju zemlju koja ima respektabilnu vojsku. No ipak se čini da, ako do novog rata u regiji dođe, Vučićeva Srbija želi biti spremna uključiti se u njega ako procijeni da joj je to u interesu.