Ojačana tajanstvenom "demografskom eksplozijom" u zadnjih desetak godina, crvena armija Staljinovih rakova poznatih kao rakovi s Kamčatke ili Crveni kraljevski rakovi, već je napredovala dvjestotinjak kilometara i zauzela luke sjeverne Norveške.
Više od deset milijuna tih rakova čiste sve pred sobom, a stručnjaci kažu da za sobom ostavljaju "podvodnu pustoš".
Podvodna dominacija tih rakova očita je s fotografija dna oceana u Kirkenesu na sjeveru Norveške.
Razni sjeverni školjkaši nekada su bili tako brojni da su ih ronioci vadili na hrpe, a sada su gotovo nestali, pred najezdom rakova čija kliješta s lakoćom otkinu prst.
Neki norveški znanstvenici traže da vlada "blitzom" zaustavi prodor Staljinovih rakova na jug.
"Ta životinja nema prirodnih neprijatelja i strana je vrsta u Barentsovu moru. Zato joj broj tako raste".
Neki znanstvenici tvrde da će rakovi ostati na sjeveru jer im odgovara temperatura, ali drugi strahuju da bi se mogli probiti i do Gibraltara.
Norveški ribari dobili su sezonske dozvole za izlov, ali strogi propisi u vezi s veličinom broda i ostalim kriterijima ograničavaju broj takvih ribara.
U svojem rodnom Tihom oceanu taj rak ima puno jaču konkurenciju, ali je i ondje uspio pobijediti ostale vrste koje se hrane na dnu i probiti se do sjevernih japanskih obala.
Prijevoz golemih rakova u Barentsovo more bio je dio plana iz staljinističkoga vremena za osiguranje hrane stanovništvu sjeverozapadnih dijelova Sovjetskoga Saveza.
Devedesetih godina, iz zasad nepoznatih razloga, račja se populacija jako povećala.
U slična osvajanja krenule su i druge vrste.
Rakuni koje je nacistički čelnik Hermann Goering pustio 1934. u Njemačkoj radi "obogaćivanja faune Reicha", mogli bi osvojiti Europu. Postali su tako uspješni da su njemačke vlasti nedavno objavile kako je broj rakuna dosegao rekordnu razinu: samo ih u Njemačkoj ima više od milijun.
I u susjednoj Austriji uočeni su prvi rakuni i tiskani su leci kojima se ljudi upozoravaju da ne hrane te izvorno sjevernoameričke životinje.
Vlasti razmatraju plan zapošljavanja "lovaca na rakune" koji bi smanjili broj tih životinja, a moguće je i da se raspiše nagrada za svako rakunovo krzno.
U Sredozemlju se 1984. godine kod Monaka pojavila alga iz Karipskog mora i Indijskog oceana, Caulerpa taxifolia, koja se nakon toga počela naglo širiti Sredozemljem.
U siječnju 1995. godine pojavljuje se u Hrvatskoj u Jadranskom moru. Tada su počeli i pokušaji zaustavljanja njezina nekontroliranog širenja jer ugrožava ljepotu jadranskog podmorja i mnoge morske organizme.
Kaulerpa se u Jadranu prilagodila iznad svih očekivanja te pokazuje osobine neuobičajene za izvorni oblik kaulerpe iz tropskih i suptropskih krajeva.
Ova alga preživljava čak i na temperaturama nižim od 7, dok u tropima ne raste ispod 25 ?C. Osim tih prilagodbi, mediteranski primjerci alge Caulerpa taxifolia toksičniji su, sadržavaju više kaulerpicina, otrovne tvari kojom odbijaju biljojede i zbog koje nema prirodnih neprijatelja.
Osim što otrovnim tvarima odbija biljojede, njima ubija i bakterije i sprečava razvoj ikre morskih ježeva, izaziva probavne smetnje u riba te je one zbog toga izbjegavaju.
Taj mutirani uljez istiskuje morske trave cvjetnice karakteristične za mediteranska podmorska polja kao mjesta mriješćenja, prebivanja i prehrane stotinjak vrsta riba i glavonožaca.