SINOĆNJA HRT-ova emisija Kontraplan posvećena gradonačelnikovanju u suvremenoj Hrvatskoj trebala je biti zanimljiva radi jednog od tri gosta koji predstavlja najživopisnijeg, ali i najkontroverznijeg nositelja te funkcije - Milana Bandića. Društvo su mu, više radi stvaranja nekakve političke ravnoteže nego nekog suvislog doprinosa emisiji, pravili bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić i Pero Kovačević iz HSP-a.
Povod za Bandićev dolazak u studio je, dakako, bio ovotjedni Bandićev razgovor s novinarom Večernjeg lista Vojislavom Mazzoccom koji je gradonačelnik protumačio kao improvizirano predavanje iz teologije, a novinar shvatio kao prijetnju po vlastiti život.
Dubravko Merlić je dotičnom incidentu posvetio početak emisije, ali je rasprava vrlo brzo skrenula u neke važnije, ali za publiku prozaičinije teme poput upravljanja gradom i Bandićevog stila vladanja hrvatskom metropolom. U tome je, dosta suzdržani Merlić imao potporu nešto živahnijeg Pere Kovačevića, koji je prilično ozbiljno shvatio da mu je u sinoćnjoj emisiji dodijeljena uloga Bandićevog oponenta.
No, očekivati da bi se Bandić našao naročito pogođen nekim od neugodnih pitanja ili tvrdnji iznešenih na njegov račun mogao je samo netko tko je proteklih pet-šest godina proveo na nekom drugom planetu. Bandić se, kao i mnogo puta dosad, pokazao vrhunskim majstorom političkog "spina" te u svojim odgovorima na Merlićeva pitanja postigao savršenu ravnotežu skrušenosti i samouvjerenosti - kvaliteta koje će još dugo vremena biti njegov dobitni recept za njegovo političko preživljavanje.
Stoga je sinoćnja emisija bila prilično predvidljiv, a što je vrijeme više odmicalo, i sve manje zanimljiv spektakl. Svaki pokušaj da se Bandića izbaci iz ravnoteže imao je iste šanse za uspjeh kao pokušaj zaustavljanja tenka golim rukama.
Toga je, izgleda, bila svjesna i Đurđa Adlešić, u studio dovedena kako bi predstavljala nekakvu antitezu Milanu Bandiću i njegovom načinu upravljanja gradom. Unaprijed se pomirivši da u direktnom okršaju sa svojim zagrebačkim kolegom nema nikakve šanse, prilično rezignirano je prepustila taj posao Merliću i Kovačeviću. Umjesto toga je stalno ponavljala kako dolazi iz male sredine, pokušavajući gledateljima sugerirati kako mali gradovi, male stranke i mali proračuni daju manje prilike za razne negativne pojave koje se povezuju s metropolama i velikim gazdama.
Koliko je u tome uspjela teško je reći, jer je većina gledatelja, ako već nisu bili zaspali ili promijenili kanal, emisiju završila bogatija jedino za spoznaju da nisu vidjeli ni čuli ništa posebno novo.