Foto: FAH
Povjesničar Robert Conquest napisao je u prvom od svoja tri zakona politike da je svatko konzervativac oko onog što najbolje poznaje. Engleski konzervativci imaju razloga da se osjećaju samozadovoljno. Konzervatizam je bio dominantan dio britanske povijesti još od 1880-ih.
Još od Francuske revolucije anglo-saksonski konzervativci vjeruju da su si kontinentalci sami krivi za giljotine i konc-logore i gulage, zbog svoje utopijske želje da društvo preokrenu naglavce. Pragmatični, empirijski i konzervativni Britanci su pošteđeni jer su odabrali poštivati tradiciju i postepeno se mijenjati.
Jedan od vođa kampanje za Brexit, Daniel Hannan, u svojoj je knjizi dobro pogodio osjećaje milijuna ljudi koji su glasovali za odlazak iz EU. Bruxelles prijeti temeljima nacionalnog života: vladavini zakona, suverenosti parlamenta, nezavisnosti sudstva, itd. Odluka da se izađe iz EU obranila bi naše najvažnije tradicije.
Prije ste s konzervativcima znali gdje stojite. Sad su Trump i Brexit doveli do krize konzervatizma diljem zapada. Današnji konzervativci ne žele reći tko su i što žele. Kad im odgovara su pragmatični, ali to ne traje dugo. Posvuda osluškuju kako diše radikalna ljevica. Populisti preuzimaju vlast te će ju po svim pokazateljima i zadržati.
Od Trumpa su naučili da mogu vrijeđati žene, proklinjati rase i religije, napadati ustavni poredak i lagati bez prestanka. Birači će ih još i nagraditi. Sve njihove mračne misli sad se čine kao recept za pobjedu na izborima.
Ako ste protiv novih populista onda ste neprijatelj naroda
Morate biti sigurni da provodite ''volju naroda''. Morate biti sigurni da ste još uvijek dio ''naroda''. Jer ako niste, možete odjednom postati ''neprijatelj naroda'', samo da nastavite raditi sve kao i dosad.
Autoritarni nacionalisti koriste populizam za napad na neprijatelje. Turski predsjednik Erdoğan predstavlja se kao pravi glas turskog naroda. Svi njegovi kritičari su po toj definiciji izdajnici. Na skupu u svibnju Donald Trump je izjavio da je jedino važno ujediniti te ljude tamo, jer drugi ljudi ne znače ništa. Trumpovi pristaše su ''ljudi''. Trumpovi protivnici su ''drugi ljudi.''
Nigel Farage nazvao je Brexit pobjedom za ''prave ljude, obične ljude, poštene ljude''. Oni koji su glasali protiv su, očito, nestvarni i nepošteni.
Populizam na Zapadu opisuje desne nacionaliste, ali u Južnoj Americi postoje ljevičarski populistički pokreti koji su uništili svoje zemlje. Kako jedna riječ može imati toliko značenja? U studiji Što je populizam? (What Is Populism?), Jan-Werner Müller sa sveučilišta Princeton povezuje sva značenja te riječi. Tvrdnja da samo oni predstavljaju ''narod'' je ono što definira modernog populista. To o njima govori puno više nego površne razlike u ideologijama. U svijetu populista ste ili dio pravog naroda, ujedinjeni kao jedan, ili ste neprijatelj naroda.
Populisti za razliku od Putina i fašista dozvoljavaju relativno poštene izbore, iako su tu prisutni pritisci na glasačko tijelo. Zasad niti jedan europski populist ne šalje protivnike u zatvor. To je mala utjeha. Ideal populista bila bi Berlusconijeva Italija, u kojoj pristaša sjedi kod kuće, gleda TV (koji je u vlasništvu Berlusconija), a sve državne poslove neka obavlja veliki šef koji državu vodi kao veliku tvrtku.
Najdramatičniji kolaps konzervatizma pred novom desnicom zasigurno će biti u SAD-u. Mnogi su se konzervativci usprotivili Trumpu dok se kandidirao za predsjednika. Mitt Romney ga je pljuvao tijekom kampanje, a nakon pobjede je tražio od Trumpa da ga zaposli.
Kontrast tome je Theresa May, koja se jedva drži na granici konzervatizma. Ne pokazuje želju da ujedini Britaniju te kao da je zaboravila na 48% ljudi koji su glasovali za ostanak u EU.
Tijekom kampanje za Brexit, konzervativci su odbijali surađivati s Nigelom Farageom, ali pred kraj kampanje, kad su osjetili moć populizma, počeli su tvrditi da preko 70 milijuna Turaka dolazi u UK, a prate ih još milijuni Sirijaca i Iračana. Sve to su, naravno, ispale gluposti. Kako to objasniti? Dijelom je tu na djelu intelektualni kukavičluk: ne žele uzrujati svoje pristaše prikazom inteligencije. Samo napadaju svoje liberalne neprijatelje. Sigurni je kurs pridružiti se kolegama koji su također odlučili da je sigurnije ići s populizmom nego biti njegov neprijatelj iz principa, zaključuje Cohen za Guardian.