Foto: Hina
STUDENTI Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivan Majić i Matej Bule danas su u sklopu okruglog stola u organizaciji udruge poreznih obveznika "Lipa", predstavili svoj prijedlog fiskalne konsolidacije u Hrvatskoj, odnosno plan smanjenja rashoda proračuna i stabilizacije javnih financija.
U svom planu smanjenja rashoda Majić i Bule postavili su nekoliko uvjeta: da fiskalna konsolidacija ne smije ugroziti gospodarski rast, da se među korisnicima proračuna ne stvori osjećaj nesigurnosti, da se smanje porezna opterećenje te da ne dođe do pada kvalitete javne usluge.
Studenti sastavili plan za javne financije i posramili političku scenu
Uglavnom radi se o vrlo ozbiljno sastavljenom planu, pred kojim bi se mogla posramiti cijela politička scena, jer ovakav dokument nisu u stanju isporučiti već godinama.
"Pred kreatorima ekonomske politike u Republici Hrvatskoj, a posebno Vladom RH, nalazi se zadatak ispravljanja neravnoteža u državnim financijama. Dosadašnja fiskalna politika toleriranja visokih deficita proračuna i čekanja da gospodarski oporavak donese uravnoteženje pokazala se neuspješnom. Prijedlog je, stoga, da se suprotno trenutnoj premisi čekanja, uravnoteženjem proračuna kao temeljnog instrumenta fiskalne politike, stvore preduvjeti za dugoročan i stabilan oporavak domaće ekonomije.
Takav zaokret podrazumijeva fiskalnu konsolidaciju koja mora pomiriti nekoliko zahtjeva. Prvi je među njima da fiskalna konsolidacija ne smije ugroziti blagi gospodarski rast u ovome trenutku. Drugi je zahtjev da se među korisnicima državnoga proračuna u što većoj mjeri nastoji ne širiti panika, nesigurnost i osjećaj egzistencijalne ugroze. Također, program mora biti orijentiran smanjenju poreznog opterećenja poduzećima, ali i poslati jasan signal međunarodnoj investicijskoj javnosti da ekonomija značajno mijenja smjer. Mora pružiti okvir za daljnje reformiranje domaće ekonomije. Unatoč smanjenju rashoda, ne smije doći do pada kvalitete pružene javne usluge", navode autori.
Plan bez radikalnih poteza
Njihov plan predviđa četverogodišnju fiskalnu konsolidaciju, u razdoblju od 2016. do 2019. godine, nakon koje bi proračun 2020. imao suficit.
"Ta duža vremenska dimenzija daje priliku da program bude instrument 'fine' prilagodbe, a ne radikalno rezanje i trenutno inzistiranje na fiskalnoj disciplini, iako su određeni rezovi nužni. Radi se isključivo o smanjenju rashoda, a ne povećanju prihoda uvođenjem novih poreza ili povećanjem stopa postojećih. Osim naglaska na postepenoj srednjoročnoj prilagodbi bez većih šokova za gospodarstvo, nastoji i započeti politiku sustavnog smanjenja porezne presije."
Autori su svjesni političke stvarnosti u Hrvatskoj, te da bi neke mjere mogle loše odjeknuti među biračima pa u sklopu njihovog plana nema otpuštanja zaposlenih, smanjenja plaća i mirovina za više od 5 posto ali nema ni povećanja poreza ni doprinosa.
Majić i Bule naglašavaju da se radi o programu fiskalne konsolidacije, a ne gospodarskome programu, tako da su izostavljene određene reforme poput mirovinskog i zdravstvenog sustava, lokalne uprave itd.
"Konkretno, program ima ukupno 5 ciljeva koji bi se ostvarili sa 3 mjere na prihodovnoj i 3 mjere na rashodovnoj strani te 3 prijedloga institucionalnih mjera usmjerenih dugoročnom unaprjeđenju sustava upravljanja javnim financijama. Mjere na prihodovnoj i rashodovnoj strani su operativni dio programa, dok su institucionalne mjere više strateškoga karaktera te nadopunjuju operativnu dimenziju kako bi se odgovorilo na pitanje kako dugoročno umanjiti rizik ponovljenih fiskalnih neravnoteža kakvih smo svjedoci danas", navodi se u Planu.
Ciljevi programa su: Stabilizacija javnih financija i udjela javnoga duga u BDP-u; Smanjenje poreznog opterećenja gospodarstvu i poticanje investicijskog ciklusa; Smanjenje udjela javnoga sektora u BDP-u, Povećanje kreditnoga rejtinga i stvaranje 'window of opportunity' za reforme i Poticaj razvoju domaćeg tržišta kapitala.
Rashodi proračuna fiksirani na razini 2016.
Što se tiče rashoda proračuna, predviđene su tri mjere koje bi bile raspoređene na razdolblje od četiri godine.
"Na rashodovnoj strani proračuna prijedlog je da se ublaži rezove njihovim disperziranjem na vremenski horizont od 4 godine. Za proračun u 2016. godini, u odnosu na 2015. godinu predlažemo smanjenje rashoda državnoga proračuna za 4,68 milijardi kuna ili 1,4 posto BDP-a.
Rashodi proračuna za 2017., 2018. i 2019. godinu fiksiraju se na razini iz 2016.. godine, odnosno "proračun se zamrzava". Naravno, za pretpostaviti je da se određeni rashodi proračuna ne mogu fiksirati, primjerice mirovine iz osiguranja, pa će proračuni za 2017., 2018. i 2019. godinu tražiti dodatne uštede unutar samog proračuna kako bi ukupni rashodi bili na razini iz 2016. godine.
Pretpostavi li se nužni rast rast rashoda za svaku novu proračunsku godinu u iznosu od 1 milijarde kuna, to sugerira da se u 2017., 2018. i 2019. godini svake godine mora naći dodatnih milijardu kuna ušteda. Brojka od potrebnih milijardu kuna ušteda dobivena je prosječnim porastom rashoda (1,42 mlrd kuna) u razdoblju 2010.-2014. umanjenim za okvirno 30 posto odbijenih kao dio rashoda koji nije nužno trebao rasti. Kada se zbroje iznosi potrebnih smanjenja u 2016., 2017., 2018. i 2019. godini, dolazimo do ukupne konsolidacije u 4 godine od 7,68 milijardi kuna.
Značajni rezovi poput plaća i mirovina predviđeni su samo u 2016. godini, a nakon toga nema takvih planova, već se proračun zamrzava na razini iz 2016. godine te se potrebne uštede traže na drugim rashodovnim stavkama". navodi se u dokumentu.
Na prihodovnoj strani smanjuje se stopa poreza na dobit za 40 posto (porezna stopa sa 20 na 12%) te se ukidaju porez na dividendu, porez na štednju i kapitalnu dobit. Iznos potreban za to jest 2,45 milijardi kuna ili 0,73 posto BDP-a (dio se smanjenja prelijeva na lokalnu samoupravu jer su dio poreza na dohodak). Takve mjere umanjuju neto efekt konsolidacije u 2016. godini, međutim smanjenje poreza u 2017., 2018. i 2019. godini nije predviđeno.
Predviđa se i privatizacija dijela javnih tvrtki, kako bi se smanjio javni dug.
"Namjera je prodajom udjela u poduzećima i prodajom državne imovine namaknuti sredstva za financiranje deficita i posljedično usporiti rast javnoga duga, smanjiti fiskalne rizike koji su posljedica lošeg upravljanja u trgovačkim društvima i pravnim osobama u vlasništvu države, smanjiti udio javnoga sektora u BDP-u itd. Državni ured za upravljanje državnom imovinom u Planu za upravljanje imovinom u vlasništvu RH za 2015. godinu već je izdao smjernice za upravljanje poduzećima od posebnoga ili strateškog interesa za RH, a ovaj se program nadovezuje na taj dokument."
Ustavno ograničenje zaduživanja
Kako bi se pretjerano zaduživanje spriječilo i u budućnosti, autori predlažu i neke institucionalne mjere, kojima bi se politiku prisililo na odgovorno upravljanje javnim financijama.
"Poučeni dosadašnjim iskustvima upravljanja javnim financijama, više je nego očito da su potrebni dodatni mehanizmi, institucije i rješenja kako bi se postigla veća odgovornost i uspješnost u procesu. Zato ovaj program nastoji, osim kratkoročnih i srednjoročnih rješenja, ponuditi mjere u cilju izgradnje dugoročnog institucionalnog okvira za održavanje stabilnosti i discipline sustava državnih financija.
Radi se o tri institucije: Agencija za upravljanje javnim dugom i rizicima javnog sektora, Neovisni ured za proračun i numeričko fiskalno pravilo u Ustavu. Naime, smanjiti sklonost nositelja vlasti toleriranju velikih neravnoteža u proračunu moguće je na tri načina: prenošenjem dijela fiskalnih odgovornosti na profesionalizirano tijelo, uvođenjem numeričkih ograničenja u fiskalni sustav i poboljšanjem proračunskoga procesa. Vodeći se pozitivnim iskustvima brojnih zemalja, ovaj program kombinira sva tri rješenja koja se međusobno nadopunjuju kako bi pozitivni efekti bili što veći."