NAŠE oči neprestano bombardiraju ogromne količine informacija – oko nas se stalno pojavljuju milijuni oblika, boja i pokreta. Takva situacija nije lak izazov za naš mozak.
S jedne strane, ono što vidimo se kontinuirano mijenja zbog promjena u svjetlu, gledištu i drugim faktorima. S druge strane, zbog treptanja i činjenice da su naše oči, glava i tijelo često u pokretu, mijenja se i naš vizualni unos.
Kako biste imali bolju predodžbu o kavom se kaosu radi, možete pogledati ovu videosnimku (dolje) u kojoj bijeli krug s desne strane pokazuje potencijalne pokrete očiju, a mutna mrlja s lijeve otkriva nagle vizualne unose u svakom trenutku.
Ljudi unatoč svemu tome svijet percipiraju kao stabilno okruženje. Stoga se postavlja pitanje kako naš mozak stvara tu iluziju stabilnosti.
Vraćanje 15 sekundi u prošlost
Psiholozi Mauro Manassi sa Sveučilišta Aberdeen i David Whitney sa Sveučilišta California su u novome istraživanju otkrili novi mehanizam koji, između ostalog, može objasniti pojavu ove iluzorne stabilnosti. Naime, izgleda da mozak automatski "ublažava" naš vizualni unos. Umjesto da analizira svaki pojedinačni trenutak, on ga u određenom trenutku percipira kao prosjek onoga što smo vidjeli u proteklih 15 sekundi.
Dakle, on zapravo spaja objekte kako bi izgledali što sličnije jedan drugome te nam time stvara iluziju stabilnog okruženja. Ovakav koncept života "u prošlosti" može objasniti zašto ne primjećujemo suptilne promjene koje se događaju tijekom vremena.
Drugim riječima, mozak je poput vremeplova koji nas neprestano vraća u prošlost ili poput aplikacije koja svakih 15 sekundi objedinjuje naš vizualni unos u jedan dojam kako bismo se mogli nositi sa svakodnevnim životom.
Kada bi se naš mozak ažurirao u stvarnom vremenu, svijet bi izgledao kao prilično kaotično mjesto sa stalnim fluktuacijama svjetla, sjene i kretanja. Osjećali bismo se kao da cijelo vrijeme haluciniramo, piše Conversation.
Ne percipiramo da lice stari
Znanstvenici su kreirali iluziju kako bi bolje ilustrirali način funkcioniranja ovog stabilizacijskog mehanizma. Ako pogledate videosnimku (dolje), lice na lijevoj strani polako stari unutar 30 sekundi, a opet, vrlo je teško uočiti puni razmjer promjene u dobi. Ustvari, promatrači percipiraju da lice stari sporije nego što to zapravo jest slučaj.
Dok gledamo video, kontinuirano smo pristrani prema prošlosti, odnosno mozak nas neprestano vraća u prethodnih 10 do 15 sekundi, kada je lice izgledalo mlađe. Umjesto da u stvarnom vremenu vidimo najnoviji prikaz lica, mi vidimo one ranije verzije jer se mozak "ažurira" svakih 15 sekundi. U osnovi, recikliramo informacije iz prošlosti jer je to učinkovitije, brže i zahtijeva manje posla.
Istraživanje naziva Illusion of visual stability through active perceptual serial dependence objavljeno je u časopisu Science Advances.