"Nema dokaza da je optuženi imao nužnu posebnu namjeru da počini zločin genocida", odnosno "da u cijelosti ili djelomice uništi određenu etničku skupinu", navode u podnesku "prijatelji suda" Steven Kay i Branislav Tapušković.
Kako je Milošević, koji se brani sam, odbio podnijeti zahtjev za oslobađanje od optužbi jer ne priznaje ni sud ni optužnicu, raspravno vijeće ovlastilo je Kaya i Tapuškovića do to učine umjesto njega.
U podnesku također stoji da optužba Miloševiću nije dokazala ni "suučesništvo u genocidu", budući da nisu dokazali da je optuženi "svjesno pomagao ili omogućavao drugima da počine genocid".
Dok za genocid postoji izuzetno visok standard dokaza, odnosno treba dokazati postojanje posebne namjere da se u cijelosti ili djelomice uništi neka etnička, rasna ili vjerska skupina, za suučesništvo u genocidu dovoljno je dokazati da je optuženi bio upoznat s genocidnom namjerom počinitelja, te da im je pomagao i podržavao ih.
Bivši zapovjednik NATO-a Wesley Clark i drugi svjedoci potvrdili su da je Milošević znao kako bosanski Srbi planiraju pokolj Bošnjaka u Srebrenici, a da je kontinuirano pružao pomoć vojsci Republike Srpske nepobitno su dokazali brojni svjedoci i dokumenti.
Tužiteljstvo ima rok od 14 dana da odgovori na podnesak kojim se traži oslobađanje od nekih od 66 točaka optužnica za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
Tužiteljstvo je u dvogodišnjem dokaznom postupku moralo "izvan razumne sumnje" dokazati da je Milošević počinio kaznena djela za koja ga tereti, a ako suci dokaze za neke točke optužnice ocjene nedovoljno uvjerljivima on na njih neće morati odgovarati.
Raspravno vijeće, za čijeg je predsjednika nakon ostavke Richarda Maya imenovan sudac Patrick Robinson, odlučuje po kojim osnovama optužbe će optuženi biti oslobođen a za koje mora dokazati svoju nevinost. Odlučujući na temelju podnesaka dviju strana, vijeće ima pravo osloboditi optuženika nekih ili svih optužbi i na vlastitu inicijativu.