Foto: Hina, Index
DAKLE, dočekali smo i to – prvu debatu ove, nikad apsurdnije kampanje za, moža nikad važnije američke predsjedničke izbore.
Nakon svih otrovnih međusobnih napada bilo je pomalo nestvarno uopće vidjeti Hillary Clinton i Donalda Trumpa kako se rukuju prije sučeljavanja. Sama je sučeljavanje, s obzirom na očekivanja, prošla relativno pristojno, bez posebnih ekscesa.
Debata je otpočela uvijek kritičnim pitanjem o radnim mjestima za Amerikance. Clintoničin odgovor bio je prilično predvidljiv, s frazama o ulaganju u budućnost, rastućim prihodima, njihovoj pravednijoj raspodjeli itd. Međutim, nije pritom propustila podsjetiti glasače o kakvoj odgovornoj funkciji odlučuju 8.11. Trump je ovdje bio nešto efektniji sa svojom već dobro uigranom točkom o poslovima koji masovno sele u Meksiko, Kinu i ostale zemlje. Ponudio je i neka konkrektna rješenja: spuštanje porezne stope za tvrtke s 35% na 15%, deregulacija, oporezivanje tvrtki koje prebacuju pogone u inozemstvo i izmjene međunarodnih trgovinskih ugovora. Napao je Clintoničin plan kao hipertrofiju poreza i regulative koja bi otjerala još više tvrtki. No Hillary se dobro snašla ističući da se radi o dvije bitno različite ekonomske vizije - njegove prema kojoj je dovoljno maksimalno rasteretiti najbogatije naspram njene, po kojoj je potrebno pomoći srednjoj klasi koja je pravi generator rasta. Prema njoj, ista takva "trickle down" ekonomska politika, zajedno s financijskom deregulacijom, odvela je SAD i svijet u financijsku krizu 2008. Ovo je, poentirala je Clinton, samo „trumped up“ (napumpana) verzija takve politike. Dodala je tom argumentu procjenu nezavisnih stručnjaka prema kojoj bi njen ekonomski plan (koji se fokusira na javno ulaganje u infrastrukturu i obnovljivu energiju) stvorio 10 milijuna novih poslova, dok bi Trumpov doveo do gubitka 3.5 milijuna, potencijalno i do nove recesije. S druge strane, Trump tvrdi da bi njegovo porezno i birokratsko rasterećenje potaklo milijunašku klasu da povrati 2.5 milijardi $ iz inozemstva i uloži ih u domovini.
U prošlom sučeljavanju koje to nije bilo (Trump i Clinton su nastupali jedno nakon drugog), voditelj Matt Lauer je bio žestoko kritiziran zbog nejednako strogog tretmana - dok je s Hillary inzistirao da do kraja razjasni svoju aferu s privatnim email serverom kad je bila državna tajnica, Trumpa je propustio prozvati zbog besmislica, izbjegavanja odgovora i izravne laži o tome da se javno protivio ratu u Iraku prije 2004. Voditelj jučerašnje debate Lester Holt (također s NBC-a) je bio odlučan ne ponoviti njegove pogreške. Opovrgao je Trumpovu fabrikaciju o protivljenju ratu - na što se Trump nastavio izmotavati, ali Holt nije bio impresioniran.
Trump se hvalio
Pobio je i Trumpovu lažnu izliku da ne može objaviti svoj povrat poreza jer je pod revizijom - prema američkom IRS-u, ne postoji takva zakonska zabrana. Ni Clinton ga nije štedjela po tom pitanju. Napala ga je da namjerno od javnosti taji nezgodne činjenice o svom biznisu - bilo svoje pravo bogatstvo, dugove, humanitarne donacije ili stopu federalnog poreza koju plaća (po njenoj tvrdnji, ni manje ni više nego 0%). Trump je u svoju obranu iskoristio, ni prvi ni zadnji put, klasični trik skretanja s teme - objavit će povrat poreza kad ona objavi izbrisane emailove. Holtu treba priznati zaslugu i zato što ga je konfrontirao i s njegovom sramotnom, implicitno rasističkom klevetom da je Barack Obama rođen u Keniji i zbog toga ustavno nekvalificiran za mjesto američkog predsjednika.
Trump je tokom debate pokušao nametnuti nekoliko narativa. Prvo, onaj sebi kao biznismenu koji zna s novcem i koji će znati sanirati javni dug od 20 bilijuna $, naspram konvencionalnih političara poput Clinton koji su potrošili 5 do 6 bilijuna $ na promašene ratove na Bliskom istoku, umjesto na nacionalne prioritete. No Clinton mu ni tu nije ostala dužna. Suočila ga je s ne samo s činjenicom da je poduzetničku karijeru počeo zahvaljujući milijunskom zajmu od oca, već i s pritužbama tisuća njegovih kooperanata koje je odbio pošteno isplatiti, što baca popriličnu sjenu na njegov brižljivo uzgajani imidž briljantnog i uzornog biznismena.
Drugi Trumpov narativ je onaj o Americi kao luzerskoj supersili koju svi ostali iskorištavaju, zemlji na silaznoj putanji prema trećesvjetskom statusu, sa zapuštenom infrastrukturom, zaostajućim gospodarstvom i epidemijom nasilnog zločina u manjinskim zajednicama. No njegovu parolu o zakonu i redu (što je ironično s obzirom da proziva Clinton zbog ispraznih fraza) Clinton je opet suproststavila s činjenicama o padu nasilnog zločina od 50% u 25 godina kao i o evidentnoj diskriminaciji afroamerikanaca i latinoamerikanaca unutar pravosudnog sustava. Ponudila je konkretna rješenja, od bolje obuke za policiju do zdravorazumske regulative oružja, pogotovo vojnog tipa. Clinton je bila znatno konkretnija i na temu cyber-napada i borbe protiv terorizma. Nije pritom propustila upozoriti na Trumpov zabrinjavajuće ambivalentan odnos prema ruskim hakerskim upadima, pogotovo onom u server Demokratske stranke s ciljem da se diskreditira Clintoničina kampanja, kao i na njegov skandalozni poziv Rusiji da hakira i njen email server.
Pobila je i njegovu optužbu da je vakuum u Iraku, koji nastao povlačenjem američke vojske i oslobodio prostor za ISIS, njena i Obamina krivnja. Ustvari se radilo o izvršenju sporazuma između vlade Georgea Busha i Nurija al-Malikija.
Učinkovito je artikulirala je kontrast između Obaminog sporazuma s Iranom o zaustavljanju vojnog nuklearnog programa, kojem je i sama pridonijela, s Trumpovim ležernim stavom prema zaustavljanju nuklearne proliferacije i garanciji prema NATO saveznicima, što su dvije točke američkog političkog konsenzusa od drugog svjetskog rata naovamo - i to s vrlo dobrim razlogom.
Clinton je bila, po običaju, tako temeljito pripremljena i toliko besprijekorna u prezentaciji da se činila skriptirano, gotovo robotski. To je njena najveća vrlina i najveće prokletstvo, u isto vrijeme. Također, nije uspjela, ako je uopće pokušala, prikriti svoj patronizirajući nastup prema Trumpu. No s obzirom na njegove konstantne niske udarce, teško ju je za to kriviti. Koliko je nisko Trump spustio ljestvicu, svjedoči njegovo pitanje svojim glasačima prije ankete – da li da Clinton oslovljava kao „pokvarenu Hillary“, kao što je radio dosad u kampanji. Izgleda da se u zadnji čas dozvao pameti i odlučio se suzdržati od takvih uvreda.
Staložena Clinton
U svakom slučaju, Hillary je ostala staložena, parirajući Donaldu mirno, ali precizno. Vjerojatno najpogubniji moment za Trumpa bio je onaj kad mu je, na njegovu zajedljivu primjedbu da nije dovoljno obilazila birače u zadnje vrijeme, odgovorila da se pripremala za debatu - kao što se, za razliku od njega, priprema za funkciju predsjedniku. Drugi razorni protunapad koji mu je uputila bio je onaj o fizičkoj izdržljivosti predsjednika (jasna je bila aluzija na njenu nedavnu upalu pluća i spekulacije o njenom zdravstvenom stanju). "Kad netko proputuje 112 zemalja, kad dogovori mirovni sporazum, prekid vatre, oslobađanje talaca ... ili kad svjedoči 11 sati pred kongresnim odborom, tek tada može govoriti o izdržljivosti", odgovorila mu je, na oduševljenje publike.
U usporedbi s njom, Trumpovo držanje i ton bilo je očekivano neozbiljno, na granici posprdnog - od ekscentričnih grimasa do neprestanog upadanja u riječ i nervoznog nadvikivanja. Njegovo poslovično bizarno korištenje jezika (izrazi poput "cyber" i "nuclear" koji sami po sebi ne znače ništa konkretno) samo je pojačalo taj dojam. Prilično je indikativno da je Trump, neovisno o pitanju, redovito skretao temu na domaći teren - svoje poslovno iskustvo i uspjeh, pošto je s politikom evidentno slabije upoznat. U svom stilu, pripisivao je sebi zasluge za stvari koje s njim nemaju veze, poput odluke NATO saveza da se orijentira na protuterorizam. U sat i pol vremena nanizao je impresivan set gafova, od tvrdnje da se Clinton bezuspješno bori protiv ISIS-a već 30 godina, preko inzistiranja da NATO saveznici moraju platiti "svoj dio" (ne postoji članarina u savezu, postoji obveza da članice ulažu 2% BDP-a u vojsku) do tvrdnje, koja je izazvala smijeh u publici, da ima "puno bolji temperament" od Clinton. Jako je teško poreći da je samo jedan od dvoje kandidata ostavio siguran, autoritativan i staložen dojam državnika – a to nije bio Trump
Realno, Trump je imao i neke utemeljene kritike na Clinton, poput njene politikantske promjene pozicije u vezi TPP trgovinskog sporazuma. Zastupao je i određene teze koje možda zvuče uvjerljivo, ali se odnose na puno kompleksniju problematiku nego što se na prvi pogled čini - poput one da Amerika ne može biti svjetski policajac. S druge strane, možda su i Trump i Clinton bili preblagi jedno prema drugom. Neke vrlo bitne teme ovih izbora ostale su zapostavljene, poput od borbe protiv klimatskih promjena. Iako je Hillary podbola Donalda kao nekoga tko misli da je globalno zatopljenje kineska podvala, a on to porekao, ostali su na tome. No to je klasični Trumpov manevar – prvo slaži, zatim slaži da si ikad izrekao dotičnu laž. Ni rat u Siriji, izbjeglička kriza i ruski ekspanzionizam (i utjecaj na američke izbore) nisu dobili potreban prostor. Nadajmo se da će ga dobiti u iduće dvije debate.
Ali možda je najvažnija poruka ove debate ona da će oba kandidata prihvatiti izbornu pobjedu svog suparnika kao legitimnu. S obzirom na Trumpovo nedavno opasno potpirivanje histerije kod svojih birača tvrdnjom da će izbori biti namješteni u korist Clinton, utješno je bilo čuti od njega nedvosmisleno obećanje da će priznati ishod demokratskog procesa. Malen korak za Ameriku, ali veliki za najutjecajnijeg i najnepredvidijeg američkog populista.