Operacija se odvijala u tajnosti i pod krinkom upućivanja humanitarne pomoći, a vodili su je ljudi iz Službe državne sigurnosti (SDB) MUP-a Srbije, Bora Stanišić i Milan Prodanović, uz predsjednika Matice Branu Crnčevića, rekao je B-179. Za nju je znao mali broj ljudi, uključujući i optuženog Miloševića kojeg su iz SDB-a redovito informirali o isporukama oružja, dodao je.
U Bubanj Potoku oružje se podizalo uz revers "Komande grada Beograda" - Vojna pošta 5055, a na odredištima su ga potpisivale osobe koje je odredio MUP Srbije, rekao je svjedok dodajući da se oružje i oprema prevozila i iz skladišta TO i MUP-a Srbije.
Svjedok je rekao da je vodio prve konvoje s oružjem za Knin i na Pale, te da je iz Zavoda za izradu novčanica na Topčideru vozio i kamion s osam tona "dinara RSK" za Knin, a u povratku veću količinu različitih deviza u vrećama.
Svjedok je rekao da su se isporuke nesmetano nastavile i tijekom "embarga Beograda prema bosanskim Srbima" 1992. uz to da su se kamioni manje zadržavali u Bubanj potoku a više na parkiralištu Beogradskog sajma, gdje je Matica iseljenika imala svoj hangar.
Uz iskaz B-176 tužitelji su predočili i dokumenate o isporukama oružja i opreme iz Beograda u RH i BiH, a svjedok je kazao kako je nakon rata spaljena sva dokumentacija VP 5055, te da je SDB odnio dosta dokumenata nakon premetačine njegove kuće.
Milošević je u protuispitivanju cijeli iskaz svjedoka B-179 ocijenio lažnim, inzistirajući na tvrdnji da je Matica iseljenika "ugroženim Srbima slala isključivo humanitarnu pomoć".
"Matica je radila humanitarni dio ali je radila i onaj drugi, koji vi uporno izbjegavate", rekao mu je svjedok.
Milošević je potvrdio te riječi, baveći se uglavnom jednim dokumentom ministrstva obrane Srbije o izdavanju 15 pušaka i pištolja za zaštitu vozača konvoja Matice iseljenika, a ne pobijajući iskaz svjedoka o putovima oružja iz Srbije.
Čudio se navodima o umiješanosti "uglednog književnika i svog prijatelja Brane Crnčevića" u isporuke oružja, a kada je svjedok rekao da je Crnčevića jednom vozio kod optuženog na Dedinje ponavljao je da on nikada nije bio u njegovoj kući.
"Argument ponavljanjem ne postaje jači", rekao mu je predsjednik raspravnog vijeća Richard May i upozorio ga da se ne prepire sa svjedokom. Svjedok B-179 požalio se u haškoj sudnici da su on i njegova obitelj izloženi stalnim prijetnjama smrću otkako je u ožujku ove godine prihvatio suradnju s istražiteljima ICTY-a.