NEONACISTI, krivotvoritelji, lopovi, netolerantni i osuđeni za neki zločin. Da ste ovog trena upali u cijelu priču, pomislili bi da se radi o posadi piratskog broda, ali prevarili bi se. Riječ je o popisivačima.
Neprestano smo na oprezu. Prije nego izađemo iz stana, kroz špijunku provjeravamo hodnik da vidimo čeka li nas uljez. Prije spavanja dvaput zaključavamo i stavljamo stolac pod kvaku jer mogli bi nam upasti u domove i popisati kvadraturu. Nikad ne znate koji je od njih u onoj tanašnoj torbi sakrio izbrušenu četkicu za zube kojom će vas izbosti. I dok vi bespomoćno krvarite na perzijskom tepihu čije ste mjere malo prije predočili znatiželjniku, prokletnik vam krade zlatninu i upisuje vas kao katolika iako to niste. Tko zna što su sve naučili u zatvoru, a nema sumnje da su neki od njih "odgulili par kuka". Isto tako, valja pripaziti da vam se popisivač ne približi jer priča se da neki od njih pod jezikom nose žilete i spremni su na štošta.
O vuku popisivaču i sedam Hrvata
Popisivači nam službeno nisu dragi, a nakon silnih medijskih napisa, teško je da će nam postati simpatičniji. Uz sve to, i po prirodi smo sumnjičavi pa ne vjerujemo strancima koji kucaju na naša vrata. Ako netko zvoni, a nije unaprijed najavljen – ne otvaramo. Ili je račun, ili opomena, ili je riječ o ekipi koja je došla isključiti struju i telefon. A možda žele provjeriti skrivamo li neprijavljeni TV prijemnik. U svakom slučaju, ako su kozlići hrvatski, jako dobro znaju da se vrata ne otvaraju jer pred njima je najčešće vuk zelenaš, a ako nisu, nakon ovog će popisa to postati.
Popisivači su u istoj ladici s vukom. Kada ih vidite kako nezainteresirano bauljaju gradom noseći one smiješne torbe, pomislili bi da su najobičniji studenti koji su naumili zaraditi nešto sa strane ne bi li skupili za tenisice, traperice i travu, ali iskustvo nas je naučilo da ne padamo na njihove prozirne trikove. Iz popisivača tri vraga vire i ni jedan od njih nije potpisao ugovor. Osim ako se ne radi o ugovoru koji su potpisali s đavlom. A kada vas i policija upozorava da ih ne puštate u stan, znate koliko je sati. Što si popisao, popisao si.
Jesam li podstanar? Nije te briga.
U što vjerujem? Ne vjerujem nikom.
Imam li kućnog ljubimca? Imam i ime mu je Magnum, Magnum 357.
1001 zašto
Kao što to i inače biva u ovoj zemlji, ni najobičniji popis stanovništva ne može proći bez cirkusa. Čitajući novine stiče se dojam da ulicama zvjeraju pomahnitali luđaci koje su iz obližnje ludnice pustili još luđi čuvari, a svi zajedno samo čekaju dopuštenje da uđu u vaše domove, prevare vas, siluju, mučki ubiju ili još gore - postave neugodno pitanje na koje ne želite dati odgovor. U ovoj zemlji ništa ne funkcionira onako kako treba, a ovo je još jedna ludost koju mirno možete umetnuti u spomenar prikladno nazvan "1000 zašto moram odseliti iz Hrvatske, 1000 zato". Lažni popisivači, osuđenici, strah od drukanja, paranoične teorije o podacima koji završavaju u dosjeu Velikog Brata, brojna upozorenja, nepravilnosti, muljaže s ugovorima, škakljiva pitanja, potresna svjedočanstva preživjelih i poduža lista mjera opreza. Kako se postaviti, zašto ih ne pustiti preko kućnog praga, kako prepoznati pravog i što učiniti kada se nađete oči u oči s jednim od njih. Kao da je riječ o grizlijima.
Stoga, čim ugledate popisivača, bacite se na tlo i pravite se da ste mrtvi. Pokušajte ne paničariti, trudite se mirno ležati i pustite ga da obavi svoje. Onjušit će vas i kada vidi da ne pružate otpor, nastavit će svojim putem. Najčešće nisu opasni, ali postoji mogućnost da će ničim izazvani prosuti citat iz "Mein Kampfa". Ponekad se ogluše ako im spomenete da ste pravoslavac ili ako nekim slučajem živite u zabludi pa smatrate da ste neke druge, manje popularne nacionalnosti. U pravilu su biljojedi, ali zabilježen je slučaj iz Like kada je popisivač, inače iz porodice kratkonosih popisivača naočara, zubima rastrgao neopreznu ženu. Kad je susjed shvatio što se događa, dojurio je i vilama otjerao zlikovca, ali nažalost, bilo je već prekasno. Popisivač je zbrisao u šumu i otad mu se gubi svaki trag.
Kratko i jasno, ovo je Hrvatska. Ako postoji najmanja šansa da nešto pođe po krivu, poći će, a ako ne postoji, pronaći ćemo način da to promijenimo. Svi vi koji smatrate da je ovo teatar apsurda, strpite se do izbora jer kad predstava završi o tome ćete pričati unucima.