Foto: Boris Sčitar, Davor Puklavec/ Pixsell, Hina
PROTIV osumnjičenih u slučaju Agrokor policija je podnijela kaznenu prijavu zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, krivotvorenja službene isprave i povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga. Spominje se kako se sve to odnosi na period od 2006. do travnja ove godine, kada je upravljanje koncernom preuzeo vladin povjerenik Ante Ramljak.
Ivan Šuker 23. prosinca 2003. - 29. prosinca 2010.
Zvuči nevjerojatno, ali je istinito - bivši istaknuti član Saveza komunista iz Velike Gorice, pa kasnije i istaknuti član HDZ-a Ivan Šuker, najdugovječniji je ministar financija u neovisnoj Hrvatskoj. Ekonomski potkapacitiran, politički nikome simpatičan i obilježen mentalitetom feudalnog poreznika, Šuker je bio ministar financija u prvoj i drugoj vladi Ive Sanadera, vodeći Ministarstvo financija u periodu konstantnog napuhivanja budžeta i to sve većim kreditima. Kada je krenula svjetska ekonomska kriza 2008., Šuker je besramno domaću javnost uvjeravao da će sve to Hrvatsku zaobići, no demantirala ga je realnost. Svojom kolosalno nekompetentnom i štetočinskom financijskom politikom doveo je Hrvatsku do recesije koja je onda potrajala šest godina.
Zapamćen je i po svojem svjedočenju pred saborskim povjerenstvom da uopće nije pročitao ugovor kojim se MOL-u predaju upravljačka prava na Inom, kao i po tome da se rado svađao s kolegom iz vlade Damirom Polančecom. Kao jedan od tisuća hodajućih primjera za HDZ tipične kombinacije bahatosti i nesposobnosti, Šuker je preživio smjenu s pozicije ministra financija, kada ga je Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor odlučila zamijeniti s Martinom Dalić te se u eri Tomislava Karamarka istaknuo kao predsjednik kluba zastupnika. Plenković ga je stavio na zadnje mjesto liste na proteklim izborima, Šuker nije dobio ni približno dovoljno preferencijalnih glasova da uđe u Sabor, no ipak je opet zasjeo u saborske klupe kao zamjena.
Unatoč tome što mu glasači i javnost odavno poručuju da ga ne žele na bilo kakvoj odgovornoj funkciji, Šuker se ne da. Dan kada Ivan Šuker konačno ode u političku mirovinu, preostalih dva milijuna stanovnika Hrvatske sigurno će proslaviti, osim ako se prethodno ne sjete da će dotični imati povlaštenu mirovinu i da će im tako besramni Šuker do svojeg posljednjeg daha izvlačiti beskrupulozno novac iz džepova.
Martina Dalić 29. prosinca 2010. - 23. prosinca 2011.
Na mjesto ministrice financija dovela ju je Jadranka Kosor i to iz bankarskog sektora. Martina Dalić je nakon katastrofe zvane Ivan Šuker zasigurno bila kompetentnija i elokventnija te je uspjela i sastaviti budžet kojemu nije trebao rebalans. Ministarstvo financija vodila je usred velike recesije, no nije se istaknula politikom koja bi značajno popravila stanje hrvatskog gospodarstva, no kako ga nije aktivno pogoršavala poput svojeg prethodnika, imala je definitivno veći ugled u javnosti.
HDZ je napustila za vrijeme Tomislava Karamarka zbog njegove neodlučnosti oko ekonomske politike. Najviše se u stranci tada sukobljavala s Goranom Marićem, s kojim sada bez problema sjedi u vladi Andreja Plenkovića kao potpredsjednica i ministrica gospodarstva, najmoćnija nego ikad prije. Lex Agrokor je de facto čedo Martine Dalić i njenih interesnih krugova, što znači da će se tek pokazati može li u lošoj politici nadmašiti Ivana Šukera.
Slavko Linić 23. prosinca 2011. - 14. svibnja 2014.
Tko zna što bi Slavko Linić sve uspio smuljati da je imao ministarsku dugovječnost jednog Ivana Šukera. No barem je jednom prgava narav Zorana Milanovića donijela neke koristi Hrvatskoj, onda kada je odlučio smijeniti svojeg kontroverznog ministra financija koji se u svom mandatu najviše proslavio duboko problematičnim predstečajnim nagodbama i pomoćnicima poput Branka Šegona. Također je dokinuo neovisnost Hanfe, i to baš zbog njihove odluke u vezi jedne od Todorićevih tvrtki, Belja.
Linić je bivši socijalistički direktor s napornim mačističkim mentalitetom i kasnije dugogodišnji gradonačelnik Rijeke poznat je po svojem kratkom fitilju i meketavu glasu, uvijek spreman da docira o beskrajnoj mudrosti svoje financijske politike, ali rijetko kada s dovoljno živaca da pristojno polemizira s kritičarima. Zbog sukoba s Milanovićem, kojega je optuživao za razne malverzacije nakon što je smijenjen s mjesta ministra financija, izbačen je tijesnom većinom glasova Glavnog odbora iz SDP-a. Za razliku od izbacivanja Aleksandre Kolarić, bio je to dobar potez socijaldemokrata.
Tašt i uvjeren da narod vapi za Linićem u saboru, ipak je izašao na sljedeće izbore u bizarnoj kombinaciji s Radimirom Čačićem i Milanom Bandićem i propao. Sada se često javlja u medijima i podržava poteze Plenkovićeve vlade u vezi Agrokora.
Boris Lalovac 14. svibnja 2014. - 22. siječnja 2016.
U žestokoj konkurenciji hrvatskih financministara iz proteklih desetak godina, ovaj bivši bankar pokazao se kao najmanji negativac. Dapače, za ljude koji su grcali pod teretom duboko problematičnih kredita u švicarskim francima, Boris Lalovac je neupitni pozitivac koji je uspio riješiti jedan od većih ekonomskih problema u Hrvatskoj, iako su banke tvrdile da će ih to dovesti do bankrota. Ništa od toga - zahvaljujući Lalovčevom zakonu deseci tisuća hrvatskih građana spašeni su od dužničkog ropstva, a banke očito nisu propale.
No i Lalovac je, kao Martina Dalić prije njega, imao sreću naslijediti općenarodno neomiljenog i štetočinski nastrojenog ministra financija. Kompetentno je složio budžet, donekle uspio obuzdati i deficit, ali se kao ni njegovi prethodnici nije sudio dirnuti u gnojni čir zvani Agrokor. Ipak, ne može se poreći da su barem neki hrvatski građani imali koristi od njegova ministarskog mandata.
Zdravko Marić 22. siječnja 2016. - ?
U najbizarnijoj vladi u povijesti RH i jednoj od bizarnijih na svijetu, onoj premijera Tihomira Tima Oreškovića kojeg je Karamarko izvukao kao zeca iz šešira jer je Most inzistirao na nestranačkom premijeru, mladi i ambiciozni direktor iz Agrokora Zdravko Marić postao je ministar financija. Nestranački čak. Tada je njegova pozicija u Agrokoru za dio javnosti i medija bila preporuka te je Marić dočekan kao veliki financijski stručnjak koji će stvari konačno dovesti u red. U peripetijama oko raspada prve vlade HDZ-a i Mosta nekoliko dana je čak figurirao i kao novi mandatar, ali na sreću Hrvatske nesposobnom Karamarku taj ludi manevar ipak nije uspio.
Plenković ga je zadržao u svojoj ekipi, a Marić je onda brzinski osmislio dalekosežnu poreznu reformu o kojoj u kampanji nije bilo ni riječi. Dok se u normalnim demokracijama biračima porezna politika predstavlja pred izbore i za nju traži popularna podrška, u HDZ-ovoj inverziji demokracije prvo se dođe na vlast pa se onda objavi što će se raditi. Marića neki smatraju i dobrim komunikatorom jer nije bahato i nepristojno đubre kao mnoge njegove kolege kada komunicira s novinarima, ali sve to je odavno palo u ne drugi, nego u deseti plan otkako su postale jasne razmjere Agrokorove propasti. No i dok su mediji već uvelike upozoravali da je Agrokor de facto bankrotirao, Marić je davao izjave o tome kako je njegov bivši poslodavac dobra kompanija i da razloga za brigu nema.
Zbog odbijanja Mosta da ga podrži na vladi, Plenković je s njima razvrgnuo koaliciju i stao sto posto iza svojeg vrišteće očito kompromitiranog ministra koji ozbiljno traži da povjerujemo da kao jedan od važnijih menadžera koncerna Agrokor nije znao baš ništa o ogromnoj truleži koja je proteklih mjeseci konačno prokuljala i u javnost. U međuvremenu je postao Plenkovićeva lutka na koncu, što se vidi po tome kako je premijer ubio Marićevu ideju uvođenja poreza na nekretnine, a potezi za ostavkom nikako ne prestaju. Marić nema namjeru podnijeti je jer je unatoč svojem nestranačkom statusu, tipični izdanak ekonomske elite stasale u grotlu rođačkog kapitalizma u režiji HDZ-a i Agrokora, u kojoj je nepoznat koncept moralne i političke odgovornosti prema građanima. Sluša se samo gazdu, a Marićev novi gazda nakon Todorića je Plenković.