TALIBANI su svrgnuti s vlasti u Afganistanu 2001. godine nakon invazije koalicijskih snaga pod vodstvom SAD-a, ali ta je skupina nakon povlačenja stranih vojski nastavila jačati i ponovno osvajati teritorij.
Dok se američki vojnici spremaju potpuno napustiti Afganistan do 11. rujna, nakon više od dva desetljeća nazočnosti u toj zemlji, talibani zauzimaju afganistanske vojne baze, manja mjesta, sela i regionalna središta, još više raspirujući strah da bi mogli srušiti nacionalnu vladu, piše BBC.
Talibani su ušli u izravne pregovore sa SAD-om još 2018. godine, a u veljači 2020. dvije su strane u Dohi postigle mirovni sporazum, kojim se SAD obvezao na povlačenje, a talibani na suzdržavanje od napada na američke snage.
Druga obećanja su uključivala da se neće dozvoliti da Al-Qaeda ili drugi militanti djeluju u područjima koja kontroliraju te da se nastavi s nacionalnim mirovnim pregovorima. No, već sljedeće godine talibani su nastavili napadati afganistanske snage i civile. Dok se SAD priprema za odlazak, ta skupina oživljava i brzo napreduje po cijeloj zemlji.
Pojavili se početkom 1990-ih
Talibani, odnosno "učenici" na paštunskom jeziku, pojavili su se početkom '90-ih u sjevernom Pakistanu nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana. Taj pretežno paštunski pokret prvi put se pojavio u vjerskim sjemeništima, uglavnom plaćenim novcem iz Saudijske Arabije, u kojima se propovijedao tvrdokorni sunitski islam.
Obećanje koje talibani slijede u paštunskim područjima Pakistana i Afganistana je ponovno uspostavljanje mira i sigurnosti te provedba njihove stroge verzije šerijata ili islamskog zakona.
Iz jugozapadnog Afganistana talibani su brzo proširili svoj utjecaj. U rujnu 1995. zauzeli su pokrajinu Herat, koja graniči s Iranom, a točno godinu dana kasnije zauzeli su afganistansku prijestolnicu Kabul, svrgnuvši režim predsjednika Burhanuddina Rabbanija, jednog od utemeljitelja afganistanskih mudžahedina, koji su se opirali sovjetskoj okupaciji. Do 1998. talibani su imali kontrolu nad gotovo 90 posto Afganistana.
Gradili ceste i suzbijali korupciju, ali zabranili televiziju i kino
Afganistanci, umorni od mudžahedinske vlasti i sukoba nakon istjerivanja Sovjeta, općenito su pozdravili talibane kada su se prvi put pojavili na sceni. Njihova rana popularnost uvelike je bila posljedica njihova uspjeha u suzbijanju korupcije i bezakonja te u izgradnji cesta i slobodne trgovine u područjima pod njihovom kontrolom.
No, talibani su također uveli ili podržali kazne u skladu sa svojim strogim tumačenjem šerijatskog prava, poput javnih pogubljenja osuđenih ubojica i preljubnika te amputacije udova za one koji su proglašeni krivima za krađu. Muškarci su morali pustiti bradu, a žene su morale nositi burku.
Talibani su također zabranili televiziju, glazbu i kino te nisu dozvolili djevojčicama starijima od 10 godina da pohađaju školu. Optuživali su ih za različita kršenja ljudskih prava i kulturološka nedjela. Jedan od ozloglašenih primjera dogodio se 2001. godine, kad su talibani započeli uništavanje poznatih kipova Bude u Bamiyanu u središnjem Afganistanu, unatoč negodovanju međunarodne zajednice.
Učenica Malala Yousafzai
Pakistan je više puta poricao da podržava talibane, ali nema sumnje da su se mnogi Afganistanci koji su se u početku pridružili pokretu školovali u medresama (vjerskim školama) u Pakistanu. Pakistan je također bio jedna od samo tri zemlje, uz Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), koje su priznali talibane dok su bili na vlasti u Afganistanu. To je ujedno bila i posljednja država koja je prekinula diplomatske veze s tom skupinom.
U jednom trenutku talibani su zaprijetili destabilizacijom Pakistana iz područja koja su kontrolirali na sjeverozapadu zemlje. Jedan od najpoznatijih napada pakistanskih talibana dogodio se u listopadu 2012. godine, kada je učenica Malala Yousafzai ustrijeljena na putu kući u gradu Mingori.
Velika vojna ofenziva dvije godine kasnije nakon masakra u školi u Peshawaru uvelike je smanjila utjecaj talibana u Pakistanu. Najmanje tri ključne osobe pakistanskih talibana ubijene su u napadima američkih bespilotnih letjelica 2013. godine, uključujući vođu grupe Hakimullaha Mehsuda.
Globalnu pozornost talibani su privukli nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. u New Yorku. Talibani su optuženi da su osigurali utočište za glavne osumnjičene - Osamu Bin Ladena i njegov pokret Al-Qaeda. Vojna koalicija, predvođena SAD-om, pokrenula je 7. listopada 2001. napade u Afganistanu, a do prvog tjedna prosinca srušen je talibanski režim. Tadašnji vođa Mulla Mohammad Omar i drugi lideri, uključujući Bin Ladena, izbjegli su zarobljavanje unatoč jednoj od najvećih potraga na svijetu.
Pregovori i mirovni sporazum
Mnogi visoki talibanski čelnici navodno su se sklonili u pakistanski grad Quettu, odakle su vodili operacije. No, službeni Islamabad poricao je postojanje onoga što se nazivalo "Quetta Shura".
Unatoč sve većem broju stranih vojnika, talibani su postupno vratili, a zatim proširili svoj utjecaj u Afganistanu, čineći ogromne dijelove zemlje nesigurnima, a nasilje u zemlji vratilo se na razine koje nisu viđene od 2001. Bilo je mnogo napada talibana na Kabul, a u rujnu 2012. izvršili su akciju na NATO-ov Kamp Bastion.
Nada u postizanje mira pregovorima pojavila se 2013. godine, kada su talibani objavili planove za otvaranje ureda u Kataru. No, nepovjerenje sa svih strana ostalo je veliko i nasilje se nastavilo.
U kolovozu 2015. talibani su priznali da su više od dvije godine prikrivali smrt Mulle Omara, koji je navodno umro zbog zdravstvenih problema u bolnici u Pakistanu. U rujnu je skupina rekla da su unutarnje borbe okončane i okupila se oko novog vođe Mulle Mansoura, koji je bio zamjenik Mulle Omera.
Mete su im novinari, suci, žene na pozicijama...
Otprilike u isto vrijeme talibani su preuzeli kontrolu nad glavnim gradom jedne pokrajine, prvi put nakon poraza 2001. godine, preuzimajući kontrolu nad strateški važnim gradom Kunduzom. Mulla Mansour ubijen je u napadu američke bespilotne letjelice u svibnju 2016., a naslijedio ga je njegov zamjenik Mawlawi Hibatullah Akhundzada, koji i dalje kontrolira ovu militantnu skupinu.
Nakon američko-talibanskog mirovnog sporazuma iz veljače 2020. godine činilo se da su talibani promijenili taktiku i sa složenih napada u gradovima i na vojna utvrđenja prešli na val ciljanih ubojstava koja su terorizirala afganistanske civile.
Čini se da su mete - novinari, suci, mirovne aktivistice, žene na pozicijama - sugerirale da talibani nisu promijenili svoju ekstremističku ideologiju, nego samo svoju strategiju.
Unatoč ozbiljnoj zabrinutosti afganistanskih dužnosnika zbog vladine ranjivosti na talibane bez međunarodne potpore, novi američki predsjednik Joe Biden najavio je u travnju 2021. da će sve američke snage napustiti zemlju do 11. rujna - dva desetljeća od dana napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku.
85.000 boraca
Nakon što su u dva desetljeća rata nadjačali velesilu, talibani su počeli zauzimati ogromne dijelove afganistanskog teritorija, zaprijetivši da će ponovno srušiti vladu u Kabulu nakon povlačenja stranih sila. Smatra se da su sada brojčani jači nego u bilo kojem trenutku otkad je svrgnuta 2001.
Prema nedavnim procjenama NATO-a, talibani imaju do 85.000 boraca. Njihovu kontrolu nad teritorijem teško je procijeniti, jer neka područja prelaze između njih i vladinih snaga, no, prema nedavnim procjenama, trenutačno drže između trećine i petine zemlje.
Napredovanje je brže nego što su mnogi mislili. General Austin Miller, zapovjednik misije koju SAD predvodi u Afganistanu, upozorio je u lipnju da bi se zemlja mogla naći na putu prema kaotičnom građanskom ratu. Američka obavještajna procjena istog mjeseca navodno je zaključila da bi afganistanska vlada mogla pasti u roku od šest mjeseci nakon odlaska američke vojske, zaključuje BBC.