Todorićevu objavu da je konzervativni demokršćanin treba tretirati kao priznanje krivice

Foto: FAH, Index

IVICA Todorić već tjednima objavljuje tekstove na svom famoznom blogu, čiji je cilj posrnulog Gazdu barem donekle u javnosti obraniti od brojnih optužbi za kriminal. Ta je public relations operacija išla manje-više uspješno, ponajviše zbog toga što se njegove najljuće protivnike, a to su Martina Dalić i Ante Ramljak, može smatrati jednako vjerodostojnima kao formalnog vlasnika Agrokora. Todoriću, Martini Dalić i Ramljaku definitivno ne treba vjerovati kada govore o sebi, svojim potezima i motivima, ali kada govore jedni o drugima, onda to opasno zaudara na istinu. Ali kada je prije nekoliko dana za Todorićem konačno raspisana tjeralica, s obzirom na to da se ne zna gdje se dotični nalazi (London? Švicarska? Srbija?), on se na svojem blogu oglasio tekstom koji u jednom znakovitom detalju izgleda kao nehotično priznanje krivice.

Todorić je, naime, ustvrdio kako je on “konzervativni demokršćanin”. Odmah treba naglasiti da za svakoga vrijedi presumpcija nevinosti, pa čak i u pravosuđu tako spektakularno nesposobnom i trulom poput hrvatskog, ali izjasniti se konzervativnim demokršćaninom usred financijsko-korupcijskog skandala zbog nacionalne i europske povijesti proteklih desetljeća skoro je pa isto kao izjaviti “Časni sude, kriv sam”. Naravno da sklonost muljaži, falsificiranju bilanci, mitu i korupciji nije ograničena samo na konzervativne demokršćane te da ima raznih primjera takvog kriminalnog ponašanja u cijelom političkom spektru Starog kontinenta (dovoljno je pogledati što rade socijaldemokrati u Rumunjskoj), ali konzervativni demokršćani, odnosno Europska pučka stranka (EPP), čiji je i HDZ član, neupitni su šampioni svakovrsnih malverzacija.

Raskošna konzervativno-demokršćanska tradicija korupcije i kriminala

Uostalom, što je zajedničko Ivici Todoriću, Ivi Sanaderu, Iviću Pašaliću, Marianu Rajoyu, Helmutu Kohlu i Ernstu Strasseru? Pa svi spomenuti su se politički deklarirali kao ova ili ona verzija demokršćana i konzervativaca i svi su bili upetljani u nevjerojatne financijsko-korupcijske skandale. S time da su to samo reprezentativni primjeri iz raskošne konzervativno-demokršćanske korupcije i kriminala u Hrvatskoj i Europi.

Sanaderu se već godinama sudi za izvlačenje državnog novca u stranačke i privatne džepove, a na optuženičkoj je klupi i sam HDZ, ta navodno državotvorna stranka koje nedvojbeno pripada desnom centru, dakle među konzervativce i demokršćane. Ovih dana u Austriji pak traje još jedno suđenje za muljaže u aferi Hypo, na kojemu je na optuženičkoj klupi Ivić Pašalić, svojedobno glavni Sanaderov rival koji se kasnije šepurio u medijima kao kakti uspješan građevinski poduzetnik koji životnu snagu crpi iz sudjelovanja u katoličkim molitvenim grupama. Konzervativni demokršćanin par excellence!

Pomalo je deplasirano isticati da je svakovrsni kriminal i korupcija u Hrvatskoj u velikoj većini s predznakom HDZ-a, čemu SDP sa svojim trudbenikom Slavkom Linićem i drugima jednostavno nije nikad bio kadar konkurirati, koliko god se trudili. Isto vrijedi i za sve ostale aktere političke scene, s izuzetkom Milana Bandića koji je godinama bio formalno socijaldemokrat, no nikad nije propuštao naglasiti svoje kršćansko bogoljublje.

Izvlačenje javnog novca u stranačke džepove

Aktualni španjolski premijer iz Partido Popular, još jedne članice EPP-a, nedavno je pak morao svjedočiti na najvećem antikorupcijskom suđenju novije španjolske povijesti, na kojemu je jedan od optuženih i bivši glavni tajnik njegove stranke. Rajoy se, naravno, poput HDZ-ovaca na suđenju za Fimi mediju, ničega nije sjećao niti je išta znao o milijunima koje su strukture njegove stranke izvukle iz javnih sredstava.

Pokojni njemački kancelar Kohl je pak svoju političku karijeru završio ne samo gubitkom izbora nakon četiriju mandata, nego i zbog otkrića da je njegova, pogodili ste, demokršćanska stranka imala crne fondove u koje se slijevao ilegalno prikupljeni novac. Za Ernsta Strassera izvan Austrije nisu mnogi čuli, iako je bio ministar unutarnjih poslova od 2000. do 2004., no diljem Europe postao je poznat kada je izabran u Europski parlament. Tamo su ga 2011. novinari britanskog Sunday Timesa koji su se predstavili kao lobisti tajno snimili kako pristaje na mito od 100 tisuća eura kako bi utjecao na promjenu nekih europskih pravila. Strasser je osuđen na četiri godine zatvora. Pogađate, u Austriji je dotični bio član ÖVP-a, a u Europskom parlamentu EPP-a, dakle konzervativni demokršćanin.

Enron i Parmalat vodili su konzervativni kršćani

Može se tu još spomenuti i sumnjive rabote oko utaje poreza u Luksemburgu dok ga je dva desetljeća vodio premijer Jean-Claude Juncker, sada predsjednik Europske komisije ili pak nedavno otkriveno nezakonito isplaćivanje novca HDZ-ova načelnika općine Škabrnja Nediljka Bubnjara sebi i svojoj zamjenici. Upitno je bi li dotični znao deklarirati se kao konzervativni demokršćanin, no sigurno zna oduševljeno revati “Bog i Hrvati” kao svoj životni credo, što de facto znači da je - konzervativni demokršćanin. Treba li još spomenuti i ekonomske megaskandale s kompanijama poput teksaškog Enrona i talijanskog Parmalata koje su vodili deklarirani konzervativci i kršćani Kenneth Lay i Calisto Tanzi?

Poanta je u tome da gledajući i lokalno i globalno, od sela u dalmatinskom zaleđu do svjetske pozornice Bruxellesa, konzervativni demokršćani od svih političkih opcija imaju najmanju zadršku u svakovrsnim muljažama i tuđim i svojim, i javnim i privatnim novcem. Valjda je to tako kad živiš u uvjerenju da se svaki kriminal može oprati s pet Zdravomarijo i deset Očenaša. Konzervativni kršćani će se krvnički protiviti, primjerice, istospolnim brakovima, umjetnoj oplodnji, ženskim pravima i sličnim temama, ali kada je u pitanju sedma božja zapovijed, oko toga su iznimno liberalni.

Stoga izjavu Ivice Todorića o tome da je on “konzervativni demokršćanin” nema smisla tumačiti kao prijetnju ili bojni poklič protiv “političkih struktura” kojima će se on navodno suprotstaviti pa će one “izgubiti svoje privilegije i nestati s političke scene”. Pa da se u Hrvatskoj nestaje s političke scene zbog kriminala i korupcije, HDZ bi odavno bio izvanparlamentarna opozicija i pokušavao preskočiti prag od pet posto u koaliciji s nekom od tisuću pravaških stranaka.

To što je Todorić konzervativni demokršćanin zapravo je priznanje krivice koje bi doduše bilo razumljivije u hrvatskom kontekstu da je jednostavno napisao kako je on politički i svjetonazorski gledano - hadezeovac.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više