ŠTO JE problem s Adventom u Zagrebu?
Pa to da će za Tomaševića biti bitno skromniji nego što je bio za vrijeme Bandića. Naravno, gradska vlast će se pohvaliti (a i to ćemo, naravno, svi pozdraviti) da će za lokacije za zakup napokon biti objavljeni jasni javni natječaji. To smo od njih i očekivali. No, to da će kućica biti upola manje, da neće biti klizalište na Trgu kralja Tomislava, kao ni Adventa na Gradecu - e, pa to nismo očekivali. Ako je ovo način rješavanja problema u gradu, redukcija aktivnosti, redukcija upravo onih aktivnosti za koje gradska uprava služi, to je loš, birokratski način rješavanja problema.
Ova tema, kako Tomaševićeva ekipa pokušava riješiti pogodovanje pojedincima i nered koji je postojao za vrijeme Bandića, upravo je primjer lošeg i birokratskog načina rješavanja problema, i bojimo se da će, ako se ovako nastavi, cijela gradska uprava dobiti ocjenu - pošteni, a nesposobni. Što je, naravno, korak da na narednim izborima narod zaokruži neke sposobnije, ne gledajući jesu li pošteni.
Advent u Zagrebu je postao važno događanje
Gdje je problem?
Dozvolite mi malu digresiju iz osobnog iskustva. Kada sam prije 20-ak godina kratko radio u državnoj službi (dok se nije pojavio privatnik s izdašnijom financijskom ponudom), upoznali su me s jednim nižim dužnosnikom koji je bio poznat po tome da je bio niži državni dužnosnik nekoliko desetljeća. Mijenjali su se nazivi ministarstva, mijenjala se slika na zidu, od maršala u generala, mijenjala se zastava u kabinetu, no čovjeka je skoro svaka vlada imenovala dužnosnikom.
Onda me je cijela priča zainteresirala, postavljalo se jednostavno pitanje - kako je to uspio? Dakle, čovjek je uredno dolazio svaki dan na posao i uredno je obavljao svoj posao. Idealan službenik. Dolazi, odradi, složi se sa šefovima, ne pita puno, čak i zna svoj dio posla. Međutim, taj niži dužnosnik nije nikada riješio ni jedan stvaran problem. Tamo gdje je trebalo nešto reformirati, gdje je trebalo nešto promijeniti, gdje je ponekad i trebalo udariti šakom u stol - njega tu nije bilo. On je samo uz osmijeh odrađivao dnevni posao, i u tome nije nigdje mogao pogriješiti.
Sve je u njegovom sektoru bilo savršeno - posloženi službenici, posloženi papiri, revizija nema nikakvih primjedbi. Ali, ako je neki problem u pitanju - zaobiđi ga. Ako treba donijeti možda i neugodnu odluku - onda bi preskočio tu odluku. Tako niste lider, već činovnik. Ugodan, no samo činovnik. Od nekoga na mjestu gradonačelnika očekujemo da je lider.
Advent u Zagrebu je važan. Za razliku od isforsirane Snježne kraljice, koja je svojevrsni napad na klimu u pokušaju natjecateljskog skijanja na planini ispod 1000 metara i bez odgovarajuće infrastrukture, Advent je imao svoju gradsku, turističku i financijsku perspektivu. Kao prvo, za razliku od nedavnog pretvaranja glavnog gradskog trga u tržnicu (kako bi u Zagrebu rekli po njemačkom izvorniku "plac", a u Splitu po turskom izvorniku "pazar"), adventske kućice i štandovi - a sve u šarenim bojama i uz prigodnu glazbu - upravo je onaj srednjoeuropski urbani duh kojemu toliko težimo.
Zagrebački Advent pomalo je ličio na bečki, što je definitivno najveći kompliment Zagrebu i pokazatelj da se vraćamo u okruženje kojem smo do 1918. pripadali.
Od Adventa zarađuju radnici, poduzetnici, država
Advent otvara puno, kako bi se u nas reklo, "radnih mjesta". Velik broj nezaposlenih, studenata i drugih koji nemaju stalni posao dobije priliku nešto zaraditi u doba godine kada se ne traže sezonski radnici u turizmu. Zaradi i grad od zakupa štandova. A i fiskalizacijom zaradi i država. Svaki suvenir, svaki kolač, svaka kobasica i kuhano vino koje tamo naručite, prije nego što ste prodavaču uopće dali novac, dobili su svoj broj u sustavu fiskalizacije i država je veselo uzela svojih 25%.
Advent kao takav ima i turističku ulogu - ne moramo objašnjavati koliko zimska sezona pozitivno djeluje na turističko gospodarstvo. Zagrebački Advent je upravo ono što nam u to doba godine turistički treba. Realno, Zagreb u prosincu nije baš nešto čega biste se sjetili za posjetiti da nema Adventa, za šetnju su Opatija ili Hvar sigurno bolji izbor. No, uz hrpu događanja, Zagreb je mjesto gdje izlaze i građani i gosti. Advent je zanimljiv. Uostalom, čak i epidemiološki, bolje je da se ljudi nalaze vani na otvorenom nego po stanovima. Što više sadržaja vani, na otvorenom, to bolje.
Dobivaju Adventom svi - i poslodavci i radnici i država i oni koji iznajmljuju stanove i sami građani i njihovi gosti. Zabava, raznobojna svjetla, piće i hrana, pokoji suvenir i druga sitnica, upravo je ono što dobro dođe u to obično hladno i maglovito zagrebačko razdoblje.
Manje lokacija - manje novca i manje zabave
Dakle, legitimno pitanje gradonačelniku je - kao prvo, zašto je manje lokacija za zakup prostora za kućice i štandove? Pa što ih je više, to će svi više zaraditi! Treba ih biti koliko je to fizički i infrastrukturno moguće. A 93 lokacije su bitno manje od dosadašnjih dvjestotinjak! To znači manje događaja, manje radnika, manje uključenih firmi, manje novca! Javni natječaj, da, super, neka se takmiče tko će za lokaciju više dati, ali čemu upola manje lokacija? Zašto ne omogućite da građani uživaju, a poduzetnici zarade od Adventa? Gdje je problem?
Drugo, klizalište na Trgu kralja Tomislava je bilo lijepo i zanimljivo, pa zašto ga nema? Ako je skupo, to bi trebalo jasnije komunicirati i staviti u odnos s ukupnim koristima koje dolaze od tog događanja, od zarade na zakupu, doprinosima zaposlenih na Adventu i prikupljenog poreza.
Uostalom, što ne bi Grad malo uštedio drugdje? Recimo, racionalizirao broj službenika. Ne mogu se u Gradu ni izvlačiti da nije bilo vremena za natječaje, čak i u otvorenom postupku velike vrijednosti rok je 35 dana, dakle sasvim dovoljno.
Zagreb zaslužuje reforme, a ne bježanje od problema
Zagreb je u lošem stanju i Zagreb treba brze i odlučne reforme. Ali, ako sudimo po ovoj skromnoj, bitno srezanoj najavi Adventa, vidimo da tih reformi nema. Da, od Tomaševića se očekuje da uvede natječaje i da budu transparentni. Nitko ništa manje i nije očekivao. Očekuje se i da ukine bezvezne troškove, tipa onog ogromnog broja zastava koje su se svakodnevno vijorile po skoro svakom rasvjetnom stupu, što nema veze s domoljubljem. No, od nove gradske vlasti se ne očekuje da reducira ono što je do sada bilo dobro i ono što je u konačnici donosilo plaće radnicima, dobiti poslodavcima, porez državi te uživanje i dobro raspoloženje građanima i njihovim gostima.
Nova gradska vlast je počela zaboravljati da su tu da vode grad, a ne da budu činovnici i da je grad živi i složen sustav stotina tisuća ljudi, a ne nevladina udruga gdje se možeš baviti čime želiš i kada ti se ćefne time baviti. Tomislav Tomašević je izabran da bude gradonačelnik, a ne bezlični birokrat spreman na kompromise u stilu "samo da se posao mirno odradi".
Priprema Adventa je pokazala tu birokratsku "nikome se ne bismo zamjerili" stranu nove gradske vlasti. A uz takav stav nikada nitko ništa nije promijenio, pa neće ni ekipa oko Tomaševića. Jedini koji će se od ovakvog krnjeg, pomalo Grinč-Adventa na kraju smijati bit će Plenković, koji će to iskoristiti u argumentaciji da postoji samo jedna funkcionalna politička opcija u Hrvatskoj, a to je HDZ.
Niste, gradonačelniče, o tome razmišljali? Pa trebali biste.