Poslije mladenačkih pjesničkih pokušaja na hrvatskom i francuskom jeziku i dvije zbirke pripovjedaka za djecu, pravu pozornost na svoj rad skreće 1913. minijaturnim pikarskim dječjim romanom "Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića".
Najveći je književni uspjeh postigla zbirkom pripovijedaka "Priče iz davnine" (1916), zbog koje je ubrzo stekla naslov ?hrvatskoga Andersena?. U njima je združila privid mita, temeljen na dobru poznavanju hrvatske i slavenske mitologije i narodne predaje, s arhaičnom sintaksom te nadrealističkim slikovitim izrazom.
Za njom je ostao i nedovršeni pustolovno-povijesni omladinski roman "Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata" (1937) , te objavljena povijesna građu "Iz arhiva obitelji Brlić iz Broda na Savi".
Lirske pjesme, bajke, basne, crtice, pripovijesti te predavanja, esejističke zapise i poučne članke tiskala je i u listovima i časopisima. Prevođena je na sve važnije svjetske jezike. Dva puta je, 1931. i 1938. predlagala za Nobelovu nagradu, a 1937. godine je, kao prva žena, primljena za dopisnoga člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU).
Aktivno je pomagala suprugu Vatroslavu Brliću, odvjetniku i političaru u Slavonskom Brodu, u borbi protiv Khuen-Hedervaryjeva režima, pa je za svoj rodoljubni rad dobila od biskupa J.J. Strossmayera zlatni medaljon.
Umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.
Cijenjena od kritike i naše i strane ušla je u hrvatsku književnost kao najbolji pisac za djecu. Njena djela su doživjela niz scenskih, radijskih, televizijskih, te filmskih izvedbi. "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" prvi je dramatizirao Tito Strozzi za zagrebačko kazalište još daleke 1934.
Hrvatska narodna banka izdala je srebrnjak s njezinim likom.
Književna ostavština Ivane Brlić Mažuranić čuva se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu.
Obljetnica znamenite književnice bit će obilježena sutra svečanošću u zagrebačkom kazalištu "Komedija".