MLAKOST i predvidljivost sljedećih izbora za Sabor pred državne i druge medije u Hrvatskoj postavljaju problem kako da za njih zainteresiraju sve umorniju i ciničniju javnost. Zbog toga se sve češće umjetno stvaraju afere i slučajevi gdje slučajeva nema ili ih ne bi trebalo biti.

Jedan od takvih "slučajeva" jest i sudjelovanje predsjednika Stipe Mesića u izbornoj kampanji, odnosno ono što se postavlja kao pitanje svih pitanja – treba li se državni poglavar, koji je nestranačka osoba i mora predstavljati sve građane, uopće upustiti u kampanju, odnosno koga će od dva suprotstavljena tabora podržati.

Sam Mesić ima previše utakmica u nogama da bi sam dao eksplicitan odgovor na to pitanje. Umjesto toga odgovor na to pitanje - pokušavajući poput nekadašnjih kremljologa proniknuti u predsjednikov um - nastoje na temelju pažljivo odabranih izjava dati politički komentatori, "spin doctori" i, naravno, političari kojih bi se predsjednikove predizborne preference trebale ticati. Zanimljiv primjer takvog procesa je bila sinoćnja "Latinica" u kojoj su gostovali neki od vodećih hrvatskih političara.

Jedini koji je u studiju negativno ocijenio eventualni Mesićev ulazak u predizborni ring bio je politolog Goran Čular, obrazlažući to načelnom nespojivošću ustavnog koncepta parlamentarne republike i državnog poglavara koji se aktivno bavi dnevnom politikom. Ostali sudionici u studiju - hadezeovac Polančec, esdepeovac Zvonko Mršić, haenesovac Radimir Čačić i haseseovac Josip Friščić - imali su daleko realističniji pristup tom pitanju, mnogo bliži hrvatskoj praksi koja je u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, daleko od proklamiranih ideala.

Međutim, čak i ako se prihvati teza da bi se Mesić - što zbog ideoloških preferenci, što zbog vraćanja političkih i drugih usluga - na ovim izborima mogao opredijeliti za jednu od dvije vodeće opcije, postavlja se pitanje hoće li to proizvesti nekakav primjetni učinak. Naime, hrvatska javnost i biračko tijelo na predstojećim izborima žele - nominalnu ili stvarnu - ali, ipak nekakvu promjenu statusa quo. Opredjeljenje Mesića će umjesto izbora prije odlučiti percipira li javnost njega kao dio problema ili kao dio rješenja.

Naravno, tu treba uzeti u obzir i nakaradni razmjerni izborni sustav koji će jasnu poruku birača razvodniti kroz postizborno "kokošarenje" glasovima i slaganjem "prirodnih" i "neprirodnih" koalicija. Mesiću će, stoga, od onoga što se dogodi 25. studenog 2007. daleko važnije biti ono što se bude događalo do 2010. godine kada mu bude istjecao posljednji mandat. Stoga će svoje izborne aktivnosti nastojati pažljivo odmjeriti s ciljem da sebi osigura što ugodniju kohabitaciju s vladajućom većinom, ma kakva ona bila.

Jedan od sudionika jučerašnje rasprave, Friščić, je, pak, iznio tezu da bi Mesiću najugodnija kohabitacija bila onakva iza koje stoji najveća moguća većina. A u praksi bi to značilo dvije riječi od koje Sanader i Milanović, za razliku od svojih drugova u Njemačkoj i Austriji, danas bježe kao vrag od tamjana - velika koalicija. Mesiću bi takav rasplet ovih dosadnih izbora najbolje odgovarao, te tako političku karijeru uokvirio slikom simpatičnog mudrog djedice koji je od Hrvatske uspio napraviti jednu sretnu i složnu obitelj. Ako je Friščić u pravu, od predsjednika neće biti nekog velikog "talasanja", i barem što se ovih izbora tiče, služit će isključivo kao ukras.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr