BILO je skoro pa dirljivo danas gledati press konferenciju Počasnog bleiburškog voda na kojoj su nastupili predstavnici ove organizacije koja stoji iza problematičnog skupa na Bleiburgu. Dični hrvatski muževi i domoljubi Vladimir Šeks, Vice Vukojević i Bože Vukušić (inače u Njemačkoj osuđen zbog ubojstva), u Zagrebu su izašli pred novinare i skrušeno objavili da su ove godine na Bleiburgu dozvoljena isključivo hrvatska zastava i vjerska obilježja, dok su sva ostala obilježja i zastave, uključujući i onu HOS-a s pozdravom “Za dom spremni”, zabranjeni.
Tako su još jednom dokazali da je u cijelom svijetu ZDS notorni ustašluk, dok je jedino u Plenkovićevoj Hrvatskoj to “dvostruka konotacija”. Dapače, sve ono u što godinama uvjeravaju hrvatsku javnost o ustaškom derneku na Bleiburgu, konkretno da to nije ustaški dernek, nego dolična vjerska komemoracija koja nikako nije politički skup, sada su sami razotkrili kao prijesnu laž.
Počasni bleiburški vod: "Austrijska policija rigorozno će intervenirati"
“Poručujemo svima koji dolaze na obilježavanje obljetnice da se pridržavaju austrijskih zakona i pravila. Austrijska policija rigorozno će intervenirati. Prošle godine imali smo šestero uhićenih koji su proveli i po nekoliko mjeseci po zatvorima", upozorio je Vukušić svoju ustašofilsku škvadru koja već godinama u svibnju ide dernečiti u Korušku.
Dakle, nema više olešavanja od alkohola, nema šatora u kojima se ždere janjetina i trešti “Jasenovac i Gradiška Stara”, nema uzdizanja desnice u hitlerovski pozdrav, nema svega onoga primitivnog i fašistoidnog, skraćeno rečeno domoljubnog, što je godinama obilježavalo ovaj sramotni ustaški dernek, koji se i dalje održava pod pokroviteljstvom hrvatskog sabora i ima blagoslov Hrvatske biskupske konferencije.
Index je odbio sudjelovati u širenju domoljubno-klerikalne laži o skupu na Bleiburgu
I to ne zato što su HDZ-ovci predvođeni Plenkovićem i predsjednikom sabora Njonjom, te katolički biskupi predvođeni Bozanićem i Želimirom Puljićem, shvatili da je ustaški dernek na Bleiburgu sramota za Hrvatsku. Da je po njima, tamo se ništa ne bi mijenjalo s obzirom na to da su nas HDZ i Katolička crkva u Hrvata godinama uvjeravali da je u pitanju uzorna komemoracija i da smo slijepi pored zdravih očiju. I dalje bi se domoljubi na Bleiburgu naroljali, vikali “Za dom spremni”, objašnjavali okupljenim novinarima da je Hitler imao i dobrih strana, da su ustaše nevine žrtve, partizani zločinci, hodali u majicama s nacističkim i ustaškim simbolima, i dalje bi biskupi držali sulude revizionističke govore, i dalje bi to bio “najveći neonacistički skup u Europi”, kako su taj ustaški dernek opisivali utjecajni europski mediji.
>> Ustaša se požalio Indexu: O Hitleru svi samo crno pričaju
No zahvaljujući predanom i poštenom radu niza medija, među kojima je i Index, europska je javnost imala priliku svake godine vidjeti što se točno događa na svibanjskom skupu u Bleiburgu te da to ima veze s pristojnom vjerskom komemoracijom kao Katolička crkva s učenjem Isusa Krista. Zahvaljujući tome što (neki) novinari nisu pristali širiti službene domoljubno-klerikalne laži, nego su izvještavali o činjenicama koje su vidjeli vlastitim očima, u austrijskoj javnosti je rasla svijest da je cijeli taj ustaški dernek jedna velika blamaža za imidž Austrije, anticivilizacijski skup koji treba strogo dovesti u red.
Čim su Austrijanci počeli hapsiti ustašoide, oni su se rasplakali i počeli moliti za milost
Pokrenuli su se i antifašistički aktivisti, počeli su prosvjedovati i austrijski europarlamentarci, konzervativne austrijske novine su počele objavljivati uvodnike protiv ustaškog derneka, a onda se i lokalna katolička biskupija posve ogradila od tog sramotnog okupljanja. Nadležni su na Bleiburg počeli slati čak i specijalnu policiju proteklih par godina kako bi se godinama raspojasane ustašoide dovelo u red, a prošle godine je njih nekoliko i pohapšeno te su proveli tjedne u austrijskom istražnom zatvoru, među njima, naravno, i jedan istaknuti dužnosnik HDZ-a. Baš kao i izdajničke kukavice koje kakti komemoriraju, a zapravo slave pokušavajući ustaške zločince pretvoriti u nevine žrtve, kada su se konačno pojavili pred austrijskim sudom, onda su počeli cmizdriti, lagati i moliti za milost.
Nakon svih tih odgojnih šamara, konačno su se zacrvenjeli domoljubni obrazi, kad već nisu mogli zbog osnovnog ljudskog srama jer su nešto što bi imalo smisla, kao pristojna komemoracija bez filoustaškog politikantstva, od početka pretvorili u ustaški dernek. Sada Počasni bleiburški vod odjednom drži lekcije o pristojnom ponašanju, zabranjenim ustaškim simbolima i poštovanju zakona nakon što je godinama uzgajao atmosferu koja je proizvodila sve suprotno od onoga na čemu odjednom inzistiraju. Svoju odgovornost, naravno, nisu adresirali, vjerojatno je ni ne vide, čime pokazuju da su tek shvatili da je vrag odnio šalu i da se ustašovanje na Bleiburgu mora umanjiti zbog forme, a ne zbog sadržaja. Teško da itko misli da je ovo što je danas na svojoj konferenciji za medije prezentirao Počasni bleiburški vod išta drugo doli standardno domoljubno licemjerje. No činjenica da su konačno naučili da barem moraju glumiti kako im je ustašluk neprihvatljiv ipak predstavlja značajan korak naprijed u odnosu na prije.
Glancanje fasade nije dovoljno, potrebna je korjenita transformacija okupljanja na Bleiburgu
Ipak, taj korak nije ni približno dovoljan da bi se dugoročno osiguralo održavanje skupa na Bleiburgu koji je iz perspektive hrvatske desnice, njihovom omiljenom terminologijom, svetinja, dok je iz perspektive ostatka svijeta neonacistička splačina koju ne treba tolerirati. Demokratski pritisak medija i ostalih društveno-političkih aktera natjerao je domoljube da se uljude, da konačno shvate kako je današnja Europa utemeljena u pobjedi nad Hitlerom i njegovim poslušnicima u Drugom svjetskom ratu te da glorifikacija nacističkih sluga poput ustaša ne može vječno prolaziti bez žestoke reakcije civilizacijskih snaga u društvu.
Činjenica da im je trebalo tako dugo da pohvataju konce i skuže da su na rubu službene zabrane pokazuje koliko se ni vrh HDZ-a, ni vrh Katoličke crkve u Hrvata, ni domaći ustašofilni revizionisti ne snalaze u suvremenosti. Mogu oni zaglupljenoj desničarskoj raji prodavati priče o “starom hrvatskom pozdravu” i ustašama kao “hrvatskoj vojsci” i “nevinim žrtvama”, no ostatak planeta takve laži ne prihvaća.
Stoga se pred onima koji stoje iza skupa na Bleiburgu - a to su Počasni bleiburški vod, od HDZ-a vođeni hrvatski sabor i Hrvatska biskupska konferencija - nalazi mnogo veći izazov od uljuđivanja ustaškog derneka. Namučili su se s glancanjem fasade, no cijela im je konstrukcija, od temelja naviše, na trulim revizionističkim temeljima. Okupljanje na Bleiburgu mora se korjenito transformirati te konačno ispravno kontekstualizirati u historijski kontekst iz kojega je poteklo kako bi imalo šanse opstati.
Ne može se u Austriji ustašovati onako kako se u međuvremenu naviknulo u Hrvatskoj
Komemoracija civilima ubijenima u partizanskoj odmazdi 1945. nikad nije bila upitna, niti bi trebala biti. Problem je uvijek bio u tome što se ona koristila kako bi se od negativaca iz titanske borbe za budućnost svijeta u Drugom svjetskom ratu napravili pozitivci, a od pozitivaca negativci. Sve dok se na Bleiburgu bude nastavio njegovati takav narativ, taj skup će opravdano izazivati prosvjede i njegovo održavanje će visiti o niti. U Austriji već postoje stručne procjene uglednih pravnih stručnjaka koje upozoravaju da bi tamošnje vlasti cijelu stvar jednostavno trebale jednom zauvijek zabraniti. Nitko ne želi da mu u njegovom dvorištu netko drugi organizira “najveći skup neonacista u Europi”, što su arogantni domoljubi godinama odbijali shvatiti misleći da mogu i drugdje ustašovati onako kako je to postalo standardno u Hrvatskoj. E pa, ne mogu.
Ako organizatori ustaškog derneka na Bleiburgu misle da će se pritisci smanjiti zato što su konačno odlučili odustati od otvorenog ustašovanja, onda i dalje ne shvaćaju što se događa. Saveznicima koji su s velikom hrabrošću, ustrajnošću i žrtvovanjem 1945. pobijedili naciste i ustaše, previše dugujemo da bismo odustali prije nego što stvar istjeramo na čistac. Organizatori okupljanja na Bleiburgu imaju pred sobom jednostavan izbor - ili će se komemoracija doista napokon pretvoriti u nešto civilizacijski prihvatljivo, ili je neće biti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala