Foto: FaH/Europski sud pravde
>> Ustavni sud nema ništa protiv Vatikanskih ugovora, ali jedan sudac im je našao veliku zamjerku
>> "Vatikanski ugovori odveli su nas u novo, trajno ropstvo"
U predmetu C‑74/16, a povodom zahtjeva Pokrajinskog upravnog suda u Madridu, veliko vijeće Suda EU-a je presudilo kako porezne olakšice i izuzeća odobrena Katoličkoj crkvi mogu predstavljati nezakonite državne potpore po važećim pravilima tržišnog natjecanja u Uniji.
Ugovor između Španjolske i Svete Stolice potpisan je prije pristupanja Španjolske Europskoj uniji te omogućava niz poreznih olakšica za Katoličku crkvu. U konkretnom slučaju koji je došao pred europske suce u Luksemburgu radilo se o dvorani u katoličkoj školi, koju je Crkva iznajmljivala i za to naplaćivala novac, da bi onda zatražila povrat poreza za ono što je lokalna porezna uprava smatrala komercijalnom aktivnošću. Spor je prvo završio na španjolskom sudu koji je zatražio mišljenje Suda EU-a o tome radi li se u ovom slučaju o nedozvoljenoj državnoj potpori kakvu zabranjuje europske pravo.
Izuzeće Crkve od plaćanja poreza
U priopćenju za medije Sud EU-a je naglasio da je riječ i o "fundamentalnom pitanju mogu li se izuzeća od plaćanja poreza koja države članice omogućavaju određenim religijskim zajednicama, uključujući i aktivnosti koje koje nemaju striktnu religijsku svrhu, smatrati nezakonitom potporom". Sud EU-a presudio je protiv španjolske Katoličke crkve jer su "aktivnosti koje se odvijaju u crkvenim prostorijama ekonomske prirode" i iznajmljivanje dvorane na koje se ne plaća porez predstavlja "selektivnu ekonomsku prednost za kongregaciju koja vodi školu" te "reducira prihode lokalne uprave".
Zanimljivo je analizirati kako se ovaj slučaj koji je u Luksemburg došao iz Španjolske odnosi na godinama prijeporne Vatikanske ugovore u Hrvatskoj pa smo stoga za stručno mišljenje o tome pitali profesoricu Tamaru Ćapetu s Katedre za javno europsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta. "Kao prvo, Sud je objasnio da se i Crkva smatra ‘poduzećem’ na koje se primjenjuju odredbe prava EU-a o državnim potporama u onoj mjeri u kojoj se bavi gospodarskom djelatnošću. Oslobođenje od poreza tako se može smatrati državnom potporom u vezi onih edukativnih aktivnosti koje je Crkva nudila uz naknadu, odnosno u zamjenu za neku ekonomsku protučinidbu. Participacija učenika ili njihovih roditelja u troškovima obrazovanja smatra se naknadom bez obzira na to je li namjera Crkve ostvarivanje profita ili ne. S druge strane, oni edukativni programi Kongregacije koji su dio španjolskog javnog obrazovnog sustava nisu gospodarska djelatnost i u tom pogledu Crkva nije 'poduzeće'. No generalno izuzeće Crkve od plaćanje poreza nije, dakle, prihvatljivo u kontekstu prava EU-a", objasnila je dr. Ćapeta za Index.
To što su Španjolska i Sveta Stolica ugovor sklopili prije španjolskog ulaska u Europsku uniju Sud EU-a je proglasio irelevantnim. Profesorica Ćapeta tumači da je "međunarodni sporazum iz gledišta prava EU-a dio nacionalnog španjolskog prava. Dakle, i generalno izuzeće od poreza predviđeno međunarodnim sporazumom i dalje je državna potpora u pogledu djelatnosti Crkve koje se mogu okarakterizirati kao gospodarske djelatnosti."
Ako je odredba suprotna pravu EU-a, država ju mora ukinuti ili izmijeniti
Međutim, posljedice utvrđenja suprotnosti s pravom EU-a donekle su različite, ovisno o tome je li porijeklo norme isključivo interno, primjerice domaći zakon, ili proizlazi iz međunarodnog sporazuma. Kad je neka odredba internog prava suprotna pravu EU-a, država je mora ukinuti ili izmijeniti.
Što je u takvom slučaju država dužna učiniti kako bi uklonila protupravnost međunarodnog sporazuma s pravom EU, pitali smo Tamaru Ćapetu koja je odgovorila: "Relevantna odredba u tom smislu je članak 351 Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU), iz čijeg prvog stavka proizlazi da odredbe međunarodnih sporazuma sklopljenih prije članstva mogu ostati na snazi čak i ako su suprotne europskom pravu. Međutim, kako objašnjava Kokott, to ne znači da države članice već i temeljem te odredbe ne trebaju poduzeti napore da riješe neusklađenost. Jedan mogući put jest taj da odredbe međunarodnog sporazuma interpretiraju (samostalno, ili u okviru mehanizama predviđenih međunarodnim sporazumom u pitanju) u skladu s europskim pravom. Razlog zašto je ovo spomenuto u predmetu jest taj što je španjolski sporazum sa Svetom Stolicom bio nejasan u pogledu obveze poreznog oslobođenja Crkve jer, iako je zahtijevao potpuno porezno oslobođenje, istovremeno je predviđao da se takvo porezno oslobođenje ne primjenjuje na 'prihode od gospodarskih djelatnosti ili upravljanja imovinom'. Taj je sporazum, dakle, možda bilo moguće protumačiti u skladu s pravom EU-a koje zabranjuje državne potpore. Ako je tome tako, konkurentnu prednost Crkvi nije zapravo omogućio međunarodni sporazum, već provedbeni španjolski propis."
I ugovori Hrvatske i Svete Stolice sadržavaju odredbu o (ne)oporezivanju Crkve
I sada dolazimo do ključnog dijela u stručnoj analizi profesorice Ćapete koja ističe da "jedan od sporazuma koji je Hrvatska sklopila sa Svetom Stolicom – onaj o gospodarskim pitanjima – sadrži sličnu odredbu". Konkretno, članak 10. tog Sporazuma predviđa da se Katolička crkva u odnosu na porezni sustav smatra neprofitnom ustanovom. Tome je, međutim, dodano da se navedeno ne primjenjuje na profitne djelatnosti Crkve.
"Ovakva formulacija može biti nedovoljna da bi sporazum bio usklađen s pravom EU-a jer kako sam prije napomenula, pojam 'gospodarske djelatnosti' u pravu EU-a ne ovisi o tome posluje li poduzeće s namjerom ostvarivanja profita ili ne, već isključivo o tome prima li za svoje usluge naknadu. S druge strane, jednako kao i u španjolskom slučaju, ova je odredba dovoljno široko sročena da omogućuje interpretaciju i u skladu s pravom EU-a. U svakom slučaju ona se ne može čitati tako da omogućuje isključenje profitnih djelatnosti Crkve iz poreza, a može se pročitati i kao da onemogućuje isključenje svih gospodarskih djelatnosti u smislu prava EU-a. Ako hrvatski zakonodavac navedenu odredbu pročita u potonjem smislu, tada neće postojati neusklađenost sporazuma s pravom EU-a. No ako zakonodavac samostalno ili u suradnji s drugom potpisnicom sporazuma – Svetom Stolicom – pročita navedenu odredbu tako da, primjerice, isključuje iz porezne obveze aktivnosti vođenja vrtića za koji roditelji plaćaju naknadu, jer ta naknada samo pokriva troškove poslovanja, a ne omogućuje i ostvarivanje profita, tada bi sporazum i hrvatsko zakonodavstvo koje ga provodi bilo suprotno pravu EU-a", analizira profesorica Ćapeta.
Obavezno usklađenje Vatikanskih ugovora s pravom EU
Treba li, dakle, zbog najnovije presuda Suda EU-a Hrvatska revidirati kontroverzne Vatikanske ugovore? "Ako zaključke iz ove presude primijenimo na sporazume Hrvatske sa Svetom Stolicom, ona potvrđuje da je Hrvatska u obvezi uskladiti te sporazume s pravom EU-a ako postoji nesuglasnost. To može učiniti na nekoliko načina. Prvi je usklađena interpretacija sporazuma, kako sam navela u primjeru s odredbom o oporezivanju. Ako je moguće Sporazum pročitati tako da ne zahtijeva da se Crkva oslobodi plaćanja poreza za gospodarske djelatnosti čak i ako su neprofitne, tada nema neusklađenosti. Ako interpretacijom nije moguće riješiti neusklađenost, moguće je s drugom stranom dogovoriti i ratificirati promjene neusklađenih odredbi. I konačno, ako ništa od navedenog nije moguće, Hrvatska je obvezna u razumnom vremenu pokrenuti postupak otkazivanja sporazuma", kaže profesorica s Katedre za europsko javno pravo te dodaje kako je po njenom mišljenju "u sporazumu koji se odnosi na gospodarska pitanja sporna već navedena odredba čl. 10."