Na tim je sastancima Okun vodio bilješke koje su kasnije služile kao osnova za Vanceova izvješća glavnom tajniku UN-a. Devet svezaka tih bilježaka uvedeno je kao dokaz na suđenju Miloševiću.
Govoreći o tim sastancima Okun je potvrdio da je Milošević ´imao faktičnu kontrolu nad JNA i krnjim predsjedništvom´ i ´da je definitivno bio čovjek koji je kontrolirao stvari´.
Glavni sudac Richard May, ustvrdio ja kojoj ´još nitko to nije tako jasno rekao´.
Okun je opisao i kako je Milošević na sastanku 18. studenog 1991., prihvatio Vanceov prijedlog za dovođenje mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku, preuzimajući obvezu i u ime JNA, srpskih paravojnih snaga i lokalnih srpskih vlasti. Za Milana Babića i Gorana Hadžića, čelnike Srba u Hrvatskoj, rekao je da ´oni neće predstavljati nikakav problem u vezi s mirovnom operacijaom´, naveo je svjedok.
Bivši američki diplomat govorio je i o povlačenju Srbije s Konferencije EZ-a o Jugoslaviji u listopadu 1991. i odbijanju mirovnog plana lorda Carringtona, predsjednika konferencije.
´Bio je to težak udarac konferenciji i signal da samo Srbija želi nastaviti rat´, rekao je Okun.
Svedok je govorio i o posjetu Cyrusa Vancea i njega Vukovaru 19. studenoga 1991. kada su, kako je zapisao, bili šokirani razmjerima razaranja grada i stradanja stanovništva, dok je vojarna JNA, navodni razlog napada, bila gotovo neoštećena. Citirao je i podatak iz memoara Borisava Jovića da je blokada vojarne prekinuta još u rujnu. Potvrdio je i da su granicu Srbije i Hrvatske, s hrvatske strane čvrsto kontrolirali JNA i lokalna srpska milicija.
Herbert Okun, američki diplomat od 1955. do 1991., bio je i zamjenik predsjedavajućeg Međunarodne konferencije o Jugoslaviji od rujna 1992. do svibnja 1993. Kao svjedok optužbe govori i o ratnim zbivanjima u BiH. Očekuje se da će svjedočiti do petka.
Okun, iskusni američki diplomat, bio je tajnik veleposlanstva SAD u Moskvi 1962. u vrijeme kubanske krize kada je prevodio pisma Hruščova za Kennedya, 80-tih godina je veleploslanik u Njemačkoj, kasnije stalni predstavnik SAD pri UN-u, a nakon zasutavljanja rata u Hrvatskoj i mirovnih napora u BiH, od 1993. do 1997. s uspjehom radi na rješavanju spora između Grčke i Makedonije.
Kasnije je profesor međunarodnog prava na Yaleu, a danas predaje međunarodne odnose na fakultetu John Hopkins u Washingtonu.