Samo nekoliko tjedana nakon Oluje, 26. kolovoza 1995. godine, sa zagrebačkog Glavnog kolodvora krenuo je vlak kakav Hrvatskom godinama nije mogao prometovati. Odredište mu je bio Split, a put je vodio preko Knina i dijelova zemlje kroz koje je željeznički promet bio prekinut još od početka rata.
Nazvan je Vlak slobode, a njegovo putovanje nije zamišljeno samo kao ponovno otvaranje jedne željezničke veze. U političkom i simboličkom smislu predstavljalo je demonstraciju da su hrvatski sjever i jug nakon Oluje ponovno povezani kopnenim putem.
Vlak je iz Zagreba krenuo u 8:07. U njemu se nalazilo oko 700 putnika, među kojima predsjednik Franjo Tuđman, članovi državnog vrha, političari, vojni dužnosnici, kulturni i javni djelatnici, pjevači, glumci, prognanici i brojni drugi uzvanici. Kompoziciju od 21 vagon vukle su dvije dizelske lokomotive.
Pruga nije radila više od četiri godine
Posebnu važnost cijelom događaju davala je Lička pruga. Željeznička veza Zagreba i Splita preko Knina bila je prekinuta više od četiri godine zbog rata i okupacije dijela hrvatskog teritorija.
Nakon Oluje željezničari i vojska dobili su zahtjevan zadatak osposobiti prugu u vrlo kratkom roku. Na pojedinim dijelovima područje je bilo minirano, signalno-sigurnosni sustavi bili su uništeni, a oštećeni su kolodvori i druga infrastruktura.
Unatoč tome, pruga je osposobljena za prolazak posebnog vlaka samo nekoliko tjedana nakon završetka operacije. Zbog stanja infrastrukture, priprema vožnje bila je zahtjevna, posebno zato što je vlak prevozio gotovo cijeli tadašnji državni vrh.
Putovanje je trajalo gotovo cijeli dan. Vlak se zaustavljao u Karlovcu, Gospiću i Kninu, a duž rute dočekivali su ga građani.
Najvažnija postaja bio je Knin
Središnji trenutak putovanja bio je dolazak u Knin. Grad je samo tri tjedna ranije, 5. kolovoza, tijekom Oluje ponovno stavljen pod nadzor hrvatskih vlasti, nakon što je od 1991. bio političko središte samoproglašene Republike Srpske Krajine.
Tuđman je na kninskom kolodvoru održao govor u kojem je dolasku vlaka dao znatno šire značenje od samog ponovnog uspostavljanja željezničkog prometa. Govorio je o Kninu kao o ključnom simbolu hrvatske državnosti i tvrdio da je oslobađanjem grada budućnost samostalne Hrvatske učvršćena.
Cijeli događaj održavao se u atmosferi snažnog pobjedničkog raspoloženja nakon Oluje. Istodobno, širi kontekst tih tjedana bio je mnogo složeniji. Tijekom i nakon operacije s područja Krajine otišla je velika većina tamošnjeg srpskog stanovništva, procjenjuje se oko 200 tisuća ljudi, a međunarodne organizacije dokumentirale su i ubojstva civila, palež te uništavanje imovine nakon završetka vojnih operacija.
Vlak slobode tako je za hrvatsku vlast i velik dio javnosti simbolizirao završetak višegodišnje okupacije i ponovno povezivanje zemlje, dok se događaj, promatran iz perspektive srpskog stanovništva Krajine, odvijao neposredno nakon masovnog egzodusa.
U Split je stigao u 18:11
Nakon Knina vlak je nastavio prema Dalmaciji. U splitski kolodvor stigao je u 18:11, nešto više od deset sati nakon polaska iz Zagreba. Ondje je organiziran veliki doček, nakon kojeg je Tuđman održao još jedan govor.
Podsjetio je da je ranije obećao kako će u Split doći vlakom iz Zagreba. Okupljeni su u jednom trenutku počeli skandirati "Vukovar", koji tada još nije bio pod hrvatskom kontrolom. Tuđman je odgovorio da Hrvatskoj preostaje vratiti Vukovar, istočnu Slavoniju i Baranju te izrazio nadu da će to biti izvedeno mirnim putem.
Upravo se to na kraju i dogodilo. Erdutski sporazum potpisan je nekoliko mjeseci poslije, u studenome 1995., a područje hrvatskog Podunavlja postupno je vraćeno u ustavnopravni poredak Hrvatske procesom mirne reintegracije, završenim početkom 1998. godine.
Putovanje koje je trebalo pokazati da je zemlja ponovno spojena
Vlak slobode ostao je jedna od upečatljivijih slika Hrvatske iz ljeta 1995. Njegov praktični značaj bio je očit: željeznička veza između Zagreba i Splita preko Knina ponovno je proradila nakon više od četiri godine.
No upravo je simbolika bila razlog zbog kojeg se putovanje pamti tri desetljeća poslije.
Vlak koji je tog jutra krenuo iz Zagreba prolazio je područjem na kojem se samo nekoliko tjedana ranije ratovalo. Deset sati kasnije stigao je u Split. Hrvatska je time željela poslati vrlo jednostavnu poruku: prostor koji je godinama presijecao zemlju više je nije dijelio.