Nakon Mrkšićeve predaje u svibnju 2002. postupak protiv njega je izdvojen, ali je nakon uhićenja Radića i Šljivančanina u proljeće 2003. odlučeno im se sudi zajedno zbog čega je tužiteljstvo 9. veljače 2004. podnijelo objedinjenu izmijenjenu optužnicu.
Prema ranijim su se optužnicama izjasnili da nisu krivi, a nova ih tereti za sudjelovanje u "zajedničkom zločinačkom pothvatu" čiji je cilj bio progon Hrvata i drugih nesrba koji su se nalazili u vukovarskoj bolnici nakon pada Vukovara 19. studenoga 1991., odnosno za "istrebljenje i ubojstvo najmanje 264 Hrvata i drugih nesrba uključujući žene i starce".
Optuženi su u osam točaka za progon na političkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi, istrebljenje i ubojstva kao zločine protiv čovječnosti te za mučenje, nehumana djela i okrutno postupanje kao kršenje ratnog prava i običaja.
Objedinjena izmijenjena optužnica od 9. veljače 2004., puno preciznije od prethodnih utvrđuje zapovjednu i individualnu odgovornost optuženih i okolnosti počinjenja zločina na Ovčari.
U njoj su kao fizički počinitelji pokolja označeni pripadnici odreda lokalne srpske TO "Petrova gora", pod zapovjedništvom Miroljuba Vujovića i Stanka Vujanovića koji se, uz optuženu trojku, navode kao sudionici "zajedničkog zločinačkog pothvata".
Za prvooptuženog Mrkšića (57), navodi se da je u vrijeme počinjenja zločina kao pukovnik JNA zapovjedao 1. motoriziranom gardijskom brigadom i Operativnom skupinom Jug te imao kontrolu nad svim srpskim snagama koje su zauzele Vukovar, uključujući lokalnu Teritorijalnu obranu (TO), dobrovljce i paravojne snage.
Tereti ga se da je "usmjeravao, zapovjedao, kontrolirao srpske snage koje su evakuirale Hrvate i nesrbe iz bolnice, čuvale zatočene u vojarni JNA, prebacile ih i čuvale u objektima na Ovčari, te ih zlostavljale i ubijale". U optužnici se također ističe da je "naredio i omogućio vojnicima JNA pod njegovim zapovjedništvom da predaju zatočene iz bolnice drugim srpskim snagama koje su fizički počinile zločine iz optužnice, znajući da će zatočenici biti izloženi daljnjem progonu i ubijanju".
Šljivančanina (51), oficira sigurnosti snaga JNA pod Mrkšićevim zapovjedništvom, uz iste se inkriminacije tereti da je bio osobno odgovoran za evakuaciju iz vukovarske bolnice, da je osobno spriječio međunarodne promatrače da uđu u nju te da se nalazio na Ovčari 20. studenoga kada su počinjeni zločini iz optužnice.
Za Radića (42), tada kapetana JNA koji je zapovijedao pješačkom satnijom gardijske brigade, navodi se da je usmjeravao, zapovjedao i kontrolirao srpske snage odgovorne za zlostavljanje i ubijanje nesrba na Ovčari, te da je osobno sudjelovao u odvođenju i izdvajanju 400 nesrba iz bolnice 20. studenoga '91.
Svu trojica su prikrivali i zataškavali zločin, dodaje se.
U optužnici se navodi da je ujutro 20. studenoga iz bolnice izvedeno oko 400 osoba - "ranjenih pacijenata, bolničkog osoblja, članova obitelji tog osoblja, bivših branitelja grada, hrvatskih političkih aktivista, novinara i drugih civila".
Vojnici JNA ukrcali su oko 300 Hrvata i drugih nesrba u autobuse i odvezli ih vojarnu JNA u južnom dijelu Vukovara, gdje ih je oko 15 izdvojeno i vraćeno u bolnicu, jer su pripadali osoblju. Ostali su nakon dva sata odveženi na farmu Ovčara, gdje su pretučeni dok su prolazili kroz špalir vojnika JNA, teritorijalaca i paravojnih snaga, na putu do zgrada u koje su zatočeni.
Oko sedam zatočenika je izdvojeno i vraćeno u Vukovar, na inzistiranje nekih lokalnih Srba, a ostale su vojnici JNA popisali. Nakon toga vojnici JNA, TO i dobrovoljci podijelili su zatočenike u skupine od 10 do 20, koje su zasebno ukrcavane u kamion i odvožene u smjeru mjesta Grabova.
Na oko kilmetar jugoistočno od Ovčare iskrcavani su na kraju jedne šumovite gudure, gdje su se nalazile srpske snage koje su na tom mjestu ubile najmanje 264 Hrvata i drugih nesrba čija su tijela buldožerom zakopana u masovnu grobnicu, precizira se u optužnici.
Kod ekshumacije grobnice pronađeno je 200 tijela a još najmanje 50 odvedenih iz vukovarske bolnice vodi se kao nestalo.
(Hina) xdh ysd