NASA-in Chandra opservatorij X-zraka zabilježio je do danas najveću supernovu nazvanu SN 2006gy koja je na vrhuncu bila 70 dana. Nathan Smith s kalifornijskog sveučilišta Berkley izjavio je kako je eksplozija bila stotinu puta jača od uobičajene supernove, što bi značilo da se radilo o zvijezdi otprilike 150 puta većoj od našeg Sunca.
Jedna moguća verzija događaja je da se radilo o bijelom patuljku mase tek nešto veće od Sunca, no ona je otpisana jer bi u tom slučaju eksplozija bila 1000 puta svijetlija u X-zrakama nego što je to Chandra zabilježila. Tako su sa velikom sigurnošću došli do zaključka kako je supernovu zaista pokrenula eksplozija velike zvijezde u NGC 1260 galaksiji, oko 240 milijuna svjetlosnih godina udaljene od Zemlje.
Također je zabilježeno kako je upravo ta zvijezda izgubila velik dio mase, a sličan proces primjećen je u našoj galaksiji pri promatranju zvijezde Eta Carinae, udaljene tek 7,500 svjetlosnih godina. Ipak, još je prerano govoriti da će i u njenom slučaju doći do eksplozije, prve u Mlječnoj stazi nakon 400 godina.
Supernova se uobičajeno javlja kada velike zvijezde potroše svoje gorivo i uruše se pod vlastitom gravitacijom. No u slučaju SN 2006gy znanstvenici su mišljenja da je nastala pod drugačijim uvjetima. Moguće je da jezgra masivne zvijezde proizvede toliko gama-zračenja da se dio oslobođene energije pretvara dijelom u materiju, a dijelom u anti-materiju.
U tom slučaju do kolapsa zvijezde pod vlastitom gravitacijom dolazi zbog rezultirajućeg pada energije. Ovo otkriće prvenstveno je važno za shvaćanje postanka svemira i elaboraciju teorije Velikog praska (Big Bang).
Podaci prikupljeni promatranjem SN 2006gy sugeriraju da su supernove bile mnogo češće u slučaju prvih zvijezda, za razliku od danas prevladavajućeg mišljenja da su se uglavnom urušavale u crne rupe. Razlika je naravno ogromna, jer je svakome jasno da nije svejedno hoće li zvijezda eksplodirati i ispuniti galaksiju svojim dijelovima ili implodirati i ta iste dijelove zauvijek "zatvori" u crnu rupu.
M.S.
Foto: NASA