TRŽIŠTE umjetnina prošlo je godine u potpunosti prkosilo očajnim ekonomskim kretanjima na općem tržištu, te je ulagačima donijelo veće prihode od onih zabilježenih na tržištu dionica.
Cijene umjetnina nisu podložne previranjima na burzi
"Cijene umjetnina nisu podložne naglim promjenama raspoloženja na burzi pa je zato vrlo unosna za ulaganje. One su više odraz stvaranja i uništavanja općeg bogatstva, a ove godine nismo vidjeli takvo uništavanje bogatstva kao 2008. godine", napominje Moses za Financial Times.
Najveći poticaj indeksu u tom su pogledu dali ulagači iz Kine. "U Kini postoji ogromno bogatstvo. A novi bogataši vole pokazivati svoja cijenjena djela prijateljima. Ne treba puno takvih da dođe do rasta cijena", kazao je za FT Philip Hoffman iz Fine ART fundacije.
Prošle su godine neke slike prodavane po basnoslovnim i rekordnim ciframa. Najbolji primjer za to je slika Roya Lichtensteina "I Can See the Whole Room... and There’s Nobody in It" koja je u studenom prodana za nevjerojatnih 43,2 milijuna dolara. Prijašnji vlasnik kupio ju je 1988. godine za dva milijuna dolara.
Što se isplati danas, ne mora nužno i sutra
Prema mišljenju Jeffa Gundlacha, "gurua obveznica" iz investicijske firme DoubleLine, danas se više isplati ulagati u umjetnost nego u zlato, a pogotovo više nego u obveznice i dionice.
Međutim, kao što je to uostalom i uvijek slučaj u prevrtljivom svijetu investiranja, ono što se isplati danas ne mora nužno biti isplativo i sutra. "Bez obzira na pozitivne brojke, recentna ekonomska previranja natjerala su ulagače u umjetnost da i oni postanu oprezniji, te da obuzdaju svoj entuzijazam. Ukoliko opća ekonomija nastavi stagnirati, crni dani mogli bi uslijediti i za trgovce i kolekcionare umjetnina", zaključuje Moses.